14. svibnja 2009. preminuo je Monsinjor William Kerr, jedna od vodećih ličnosti u borbi za ljudska prava. Mons. Kerr je često govorio o svoj prvoj službi u bolnici, gdje je išao dati posljednju pomast mladiću koji je umirao od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem. Prisjećao se i drugih jezovitijih situacija gdje je pozvan u službi svećenika.
Tako su ga 1978. godine policajci usred noći pozvali da ih prati u zgradu ženske studentske udruge u Tallhasseu. Kad su stigli onamo, rečeno mu je da sve djevojke u zgradi, osim jedne, mrtve ili na izdisaju. Ubio ih je ozloglašeni serijski ubojica.
Kad je udijelio posljednje pomazanje jednoj od umirućih studentica koledža, policajci su na licu mjesta zamolili o. Kerra da razgovara s djevojkom koja je neozlijeđena preživjela masakr. Imali su sasvim određeno pitanje: Zašto se Bundy zaustavio već kad je ušao u njezinu sobu, bacio oružje i otišao a da je nije ni dotaknuo?
Djevojka nije ni s kim htjela razgovarati osim sa svećenikom. Kad se o. Kerr približio djevojci, gotovo posve ukočenoj od šoka, ona mu je ispričala kako joj je majka, uoči njezinog odlaska na koledž, dala obećanje da će svaku večer prije spavanja moliti krunicu za njezinu zaštitu. Djevojka je i sama molila krunicu. Ponekad bi znala i zaspati u molitvi, baš kao i te večeri kad je Bundy banuo u njezinu sobu s namjerom da je ubije kao i ostale djevojke. Ali je još uvijek čvrsto držala zrnca krunice u svojim rukama.
Ironično, Bundy je kasnije tražio da mu baš mons. Kerr bude duhovnik dok je čekao suđenje za ubojstvo. Tijekom njihovih razgovora, Bundy je objasnio mons. Kerru da, u trenutku kad je uletio u djevojčinu sobu, više nije bio kadar nastaviti svoju ‘veselicu’, te je bacio oružje i pobjegao.
Eto kakav je zaštitni veo naše Majke! Kao i mudrost jedne mame koja je uspjela svojoj kćeri dati najdjelotvornije i najmoćnije oružje – krunicu, koja joj je kasnije spasila život.
