U početku je, prisjeća se, uglavnom pratio nogomet i uplaćivao po jedan listić petkom ili tijekom vikenda. S vremenom se počeo kladiti sve češće, a interes je proširio na košarku, NBA i američki hokej.
Uz Ligu prvaka i najjače europske nogometne lige, počeo je pratiti i natjecanja koja su se igrala u kasnim noćnim satima.
Opisao je kako ga je želja za dobitkom stalno vraćala klađenju, čak i kada bi privremeno osvojio novac.
„Ako nešto i zaradiš, ako i dođeš do nekog plusa, vrlo brzo ćeš taj novac vratiti, vrlo brzo ćeš ga opet uložiti jer te opet vuče neka misao: ‘A možda sada dobijem još više.’ I onda vratiš sve što si dobio i tako se vrtiš u krug i konstantno gubiš novac“, ispričao je.
Prema njegovu iskustvu, takvo ponašanje prati uvjerenje da osoba kontrolira situaciju, dobro poznaje sportske parove i može predvidjeti rezultate. Međutim, nastavlja Jelinić, upravo bi utakmica u čiji je ishod bio najsigurniji često bila razlog pada listića.
Govoreći o prestanku klađenja, Jelinić je prekretnicu povezao s odlukom da svakodnevno moli litanije Duhu Svetom. Kaže da je za tu molitvu izdvajao sedam minuta dnevno te da je nakon mjesec i pol uspio ostaviti klađenje.
„Ja sam rekao da ću je moliti svaki dan. I odlučio sam moliti litanije Duhu Svetom svaki dan po sedam minuta. Samo sedam minuta“, naveo je.
Snagu za prekid navike koja je, prema njegovim riječima, trajala devet godina pripisuje vjeri i molitvi.
„Mene je Bog oslobodio preko te molitve od kladionice“, poručio je Jelinić.
