U nastavku donosimo neke izjave i iskustva sudionika u nadi da će možda onim organizatorima hodočašća iz Hrvatske i BiH koji nisu mogli biti prisutni, nešto od njihovih iskustava biti na korist i poticaj:
SUDIONIK IZ NJEMAČKE: Na poseban je način zahvalan Gospi što je kroz ove dane otkrio toliko toga u sebi, upoznao nove ljude i iskusio istinitom Gospinu riječ: „U Međugorju započinje jedno novo vrijeme!“
ANA iz HRVATSKE: Ovaj put je shvatila kako sve što se radi treba raditi temeljito, pa tako i hodočašće. Usjekla joj se fra Marinkova izjava kako je svaka osoba najprije Isusova. Postalo joj je jasno kako i ona, u ulozi voditelja hodočašća, treba tako gledati na svakog hodočasnika: on je naime, najprije Isusov!
VLADISLAV iz UKRAJINE: U većini zemalja iz kojih su svi sudionici došli je stanje mira, u njegovoj domovini je rat. Kroz ove dane obnove on j edoživio duboki unutarnji mir. Pozvao je stoga sve sudionike da se mole za zemlje poput Ukrajine ili Sirije u kojima bjesni rat, jer je Gospa rekla kako se samo molitvom i postom mogu zaustavljati ratovi!
BEBE iz JUŽNE KOREJE: U svom životu prakticirao je molitvu i šutnju, ali imao je poteškoća sa postom. Post i blagovanje kruha i čaja sa župljanima, posvjestili su mu iznova važnost posta kao moćnog oružja kojim se tjera zlo. Od sada odlučuje redovito postiti i to sa čvrstom nakanom za jedinstvo Korejskog poluotoka.
KOREJSKI HODOČASNICI: U sječnju 2018. godine u Koreji je boravio fra Danko Perutina koji je tamo u 6 Biskupija održao različite edukativne i molitvene susrete sa vjernicima koji su članovi međugorskih molitvenih skupina. I dao im je u zadatak da slijedeće godine (tj. 2019.) donesu u Medjugorje zastavu na kojoj će biti slika ujedinjenih Koreja – cijelog Korejskog poluotoka. I evo donijeli smo ovu zastavu kao vidljivi znak naše molitvene nakane da Sjeverna i Južna Koreja postanu jedno. Podsjećamo da su s tom nakanom korejski hodočasnici poklonili i Gospin kip koji se nalazi na Podbrdu.
SUDIONICA IZ IRSKE: U Međugorje dolazim od 1996. godine. 1999. godine bila sam na seminaru koji je tada zadnji put vodio fra Slavko Barbarić. On nas je tada pozvao da kad se vratimo kućama uistinu počnemo živjeti Gospine poruke. Na odlasku, stajao je na vratima dvorane, ja sam mu prišla te mu obećala kako ćemo, pri povratku u Irsku, okupiti na jedan susret sve irske vodiče hodočašća i kako ćemo im prenijeti sve njegove kateheze. Dogovorili smo susret za 24. 11. 2000. ne znajući da će to biti dan njegove smrti. Kad smo saznali – sve smo to vidjeli kao jedan veliki znak Božje potvrde njegove svetosti i našeg puta.
SUDIONIK IZ NJEMAČKE: U Gospinim porukama doista je puno poziva na molitvu i post. Uz to neminovno ide i šutnja. Samo ako se držimo ova tri stupca, zagarantirano ćemo ući u dubine vlastitog srca. Ovo je on duboko iskusio jer već 14 godina organizira ljude i vodi ih na seminare molitve, posta i šutnje ovdje u Međugorju – pa to toplo preporuča svim prisutnim vodičima.
SUDIONICA IZ MAĐARSKE: Već 17 godina organizira hodočašća u Međugorje, ali ipak osjeća kako je neprestano neophodno učiti i produbljivati ljubav u Gospinoj školi. To je važno jer oni, organizatori hodočašća imaju veliku odgovornost prenositelja duhovnosti svojim hodočasnicima. Svi prisutni voditelji hodočašća iz Mađarske odlučili su stoga da će pri povratku kućama gledati organizirati jednu duhovnu obnovu za sve one voditelje hodočašća koji nisu bili sada u mogućnosti doći ovdje i na kojoj će im gledati prenijeti sve ono što su ovdje sada naučili.
MARGARET IZ POLJSKE: Radi u jednoj turističkoj agenciji i 6 godina vodi hodočašća, ali tek 3 zadnje godine dolazi u Međugorje. Gospa ju je obratila i od tada učinila puno toga u njezinom životu. Sada se trudi živjeti Gospine poruke prvenstveno u svojoj obitelji – jer je vidjela da hodočasnicima možeš svjedočiti samo vlastitim primjerom života.
TEREZA IZ KOREJE: osnovateljica je međugorskih molitvenih skupina koje se zovu „UBI CARITAS“ i u Koreji ih ima 58, u 58 gradova. Ovdje ih je sada prisutno 32 voditelja. Svi ovi voditelji molitvenih skupina imali su brojne životne poteškoće i križeve, ali su ovdje u Međugorju pronašli veliku utjehu i snagu za živjeti ih. Stoga sve ono što rade, djeluju iz zahvale Gospi.
