HODOČAŠĆE 'Udruge žena i djevojaka Kraljev Vrh' u Međugorje

'Udruga žena i djevojaka Kraljev Vrh' u općini Jakovlje pokraj Zagreba, osnovana je 1998. godine s ciljem unapređenja društvenih interesa mladih, te poticanja i razvijanja čovječnosti i ljubavi prema djeci i odraslima, a napose ljubavi prema domovini. Već 27 godina rade za 'opće dobro' njihova mjesta i općine. Predsjednica udruge je Jasminka Pušek.

Dopredsjednica Udruge Mirjana Kostanjčar ističe kako je sve krenulo s ljubavlju i srcem prema djeci i njihovom mjestu. Motiviralo ih je to što su dječaci imali nogometni i vatrogasni klub, a djevojčice su ostajale malo po strani. Tako da su njih par žena željele pokrenuti nešto lijepo i dobro za cijelu njihovu okolinu, potaknuti ljude da se međusobno druže, znači za djecu, mlade, ali i za stare. Svaka članica dala je nešto od sebe jer sve članice udruge su jako kreativne. Od pisanja igrokaza za djecu, glume i rada s djecom do radionica, igraonica i prenošenja starinskih vještina i tradicije. Osim organiziranja priredbi za sve katoličke blagdane, pripreme djece za primanje sakramenata u župi, organiziraju različite humanitarne akcije, pomažu stradalima u potresu ili poplavi, te ljudima koji su u potrebi. Posjećuju nezbrinutu djecu u domovima te stare i nemoćne i hodočašća u mjesta koja su posebno važna za hrvatski vjerski i nacionalni identitet, poput Vukovara, Krašića….

Vjera im je svima jako bitna, tako već 20 godina svake godine dolaze na hodočašće u Međugorje. Osim 'udrugašica' s njima su i svi njihovi prijatelji i podupiratelji udruge. Jasminka je posebno ponosna što u udruzi i na hodočašću imaju različite generacije osoba, tako su ona nekadašnja djeca o kojima se u udruzi brinulo, sada mlade majke sa više djece kao članice udruge i brinu se o svojoj i drugoj djeci.

U Međugorju su i Jasminka i Mirjana doživjele jako puno trenutaka milosti. Objema im je susret s Gospom i vjera u Boga pomogle prihvatiti i iznijeti neke osobne križeve. Za Jasminku je to bila nesreća sa sinom, kad mu je puknula aorta i nitko mu nije davao šanse da preživi. Ipak se po molitvama mnogih dogodilo „čudo“ i sin joj je danas s njom ovdje na hodočašću.

Mirjani je susret s Gospom u Međugorju pomogao u prihvaćanju bolesti koju su joj doktori dijagnosticirali kao „skleroza multipleks“. Pronašla je snagu u uključivanje u Udrugu, a rad s djecom i s ljudima bili su joj kao terapija. Na kraju, dijagnoza je bila kriva, pa iako ima poteškoće, u služenju drugima, zaboravlja na njih.

Svi hodočasnici se slažu da se nakon dolaska u Međugorje kući vraćaju s nekom novog snagom za ići dalje kroz život, a iako drugačiji, svaki put kad dođu ovdje, osjećaju se kao kod kuće.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

Označeno u