Željeti promjenu znači spoznavati kako nisi zadovoljan sa onim starim i svakako svjesnost da u svemu onome što radiš još uvijek ima mjesta za napredovanje. To bi i inače trebao biti stav kršćana koji život shvaćaju kao rast u svetosti, odnosno stalnu borbu protiv zlih sklonosti i grijeha u sebi. Kod čovjeka ono loše i zlo uvijek dođe s lakoćom, dobro je ono za što se mora boriti. A ta borba za Dobro i za ljubav, za pobjedu protiv zlih sklonosti i palog čovjeka je zapravo istinska sloboda. To znači živjeti onako kako sam želiš i odabireš. Slijediti zle sklonosti tijela, znači biti u ropstvu. Sloboda za Dobro donosi mir. A to je ono što nam ovaj svijet sa svojim lažnim istinama želi oduzeti ili nas uvjeriti u suprotno.
BITI AKTIVNI U BOTBI PROTIV ZLA
Svaka dobra majka potiče svoju djecu da budu vrijedna, da primijete nered oko sebe i da ga pospreme, te da održavaju higijenu duše, tijela i prostora. Fra Slavko je, boraveći s vidiocima i slušajući njihova svjedočanstva o Gospinim savjetima i porukama, shvatio kako Gospa to isto radi i s nama, njezinom djecom. Cilj joj je odgojiti vrijedne, aktivne ljude, koji primjećuju prljavštinu unutar i oko sebe i koji se aktivno bore protiv nje.
Kao odgajatelj, fra Slavko je znao da je prvi zakon odgoja dati djeci vlastiti primjer za ono što ih se želi naučiti. Zato je on sam prvi vodio brigu o uređenju okoliša: poznate su njegove akcije „Više cvijeća, manje smeća“ – odnosno organizirano skupljanje otpada s molitvenih mjesta u Međugorju ili Vrta sv. Franje. A moći ispovijedati hodočasnike baš onda kad milost proradi u nečijoj duši, bio mu je glavni poticaj za učenje stranih jezika. Dakle, fra Slavko je u svojoj borbi protiv prljavštine, unutarnje i vanjske, bio vrlo aktivan, bio je borac, baš onako kako je Gospa podučavala i još uvijek podučava jer nas i u zadnjoj poruci od prosinca 2025. opet poziva da budemo „odvažni i hrabri branitelji ljubavi Boga vašega, da bi vam on dao u ovom milosnom vremenu svoj mir.“
Tako je još davne 1997. godine fra Slavko ovako napisao u listiću za odgojitelje u Majčinom selu: „Biti aktivan – to je Gospina želja. I ako razmišljamo o aktivnosti na koju nas Gospa poziva, onda je to najprije poziv da budemo aktivni u borbi protiv zla i grijeha, protiv nemara i nereda. Za nas starije je to poziv da u svojem srcu i u svojem životu najavimo ozbiljnu borbu protiv svojih grijeha i zlih navika. To je borba za osvajanje prostora svog srca kojeg su zlo i grijeh zauzeli. I znademo dobro da to ne ide uvijek lako. Svjesni smo, koliko je odluka dobrih doneseno da ćemo iskorijeniti npr. psovku, ogovaranje, zao govor, klevetanje, zavist, ljubomoru, oholost i uvredljivost, ili koliko je odluka doneseno da ćemo se boriti protiv ovisnosti o pijanstvu ili drogi, ili da ćemo vratiti molitvu u obitelj… pa smo ostali bez pravih rezultata. Zlo se ne da lako istjerati kad mu se jednom lakomisleno dopusti da uđe u srce. Mi odrasli se moramo neumorno boriti da dobrota, ljubav milosrđe, praštanje, mir i pomirenje u našem životu dobiju zasluženi prostor. I dok se zlo prima lako kao divljaka, dobro se mora paziti kao plemenitu, lomljivu biljku koju treba neprestano njegovati.“
MILOSNO VRIJEME
Ovaj nas svijet tjera na užurbanost, jer žuriti znači biti uvijek negdje ispred, uvijek nekako zabrinut, uvijek nekako u strahu za dalje i uvijek nekako sklon osiguravati si materijalnu sigurnost za to neko nesigurno sutra. Tako mi zapravo živimo za sutra, ne znajući uživati u danas, a to sutra možda nam nikada ni ne dođe jer Bog može već iste noći zatražiti našu dušu. (usp. 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Lk 12, 20). I mi si dopuštamo biti tako prevareni ovom nametnutom jurnjavom, ovim manipuliranjem vremena.
Očiti primjer toga je Božićno vrijeme. Nedavno je prošlo, ali smo ga davno raskopali, jer nam je dosadilo, budući da smo ga nerealno živjeli malne već od Svih svetih kada su se osjajile naše ulice, trgovi, Shopping centri, praznična sniženja, a i većina jelki i dvorišta bila je okićena već početkom Došašća. Došašće je trebalo biti hod u tišini i tami prema Svjetlu koje se treba upaliti tek rođenjem malog Božića. I zato je shvatljivo kako je ta većina 'ranih kićenika' jedva dočekala blagoslov kuća i svetkovinu Sveta Tri Kralja kako bi se sav taj praznični ukras ponovno pospremio u kutije, već zasićena svim tim božićnim ornamentima.
I samo tako lako su 'zakopali' Božićno vrijeme, Božićne milosti i Božićne poruke koje nam Bog izlijeva u ovom 'milosnom vremenu' – kako kaže i Gospa i to čak dva puta u svojoj zadnjoj poruci. Božićno vrijeme trebalo bi živjeti tek nakon Božića, nakon pobjede 'Mladog Sunca s visine' sada sa razlogom upaljenih lampica, osvijetljenih štalica i radosti Božićnih pjesama. Ono je tako bogato milostima da se ne može iscrpiti u dva ili tri dana. U liturgiji postoji Božićna osmina – dakle osam dana posebnih molitvi, tekstova, misnih slavlja koje prenose poruke života, nade, radosti, ohrabrenja… koje nam je Isusovo rođenje donijelo dajući nam oružje protiv mraka i zla koje je pobijedio na križu.
Ovi dani Božićnog, milosnog vremena koje traje od Božića do blagdana Krštenja Gospodinova, koje se 2026. godine slavilo u nedjelju 11. siječnja, trebali su biti dani velikog slavlja u kojima tek tada treba sve sjati jer nas Bog hrani snagom za nadolazeće dane Nove godine. Poruke iz misnih čitanja poput one da ako Bogu damo naše malo, on može umnožiti u puno (evanđelje u kojem Isus umnaža pet kruhova i dvije ribe) ili da se s vjerom u Njega mogu stišati sve oluje oko nas (evanđelje gdje Isus umiruje oluju), ili da ljubav pobjeđuje svaki strah (Ivanove poslanice)… su tako važna hrana za naše duše, pameti i cijeli naš život.
Zato nas sve skupa podsjećam na riječi koje je fra Slavko često puta ponavljao: „Predati prošlost milosrđu Božjem, budućnost Njegovoj ljubavi, a u sadašnjosti u svemu surađivati s Bogom.“
One nas obavezuju da slijedeće godine ne dopustimo da nas svijet izmanipulira svojom strkom i jurnjavom za profitom, da živimo vrijeme onako kako nam ga Bog daje iz dana u dan, u sadašnjosti surađujući s Njim i onda će milost dana svakome danu i određenom vremenu donijeti prave plodove za koje je poslana.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
