Tipološki povezano s prorokom Ilijom, Krstitelj je prikazan kao onaj s krilima, predstavljajući ga tako kao božanskog glasnika.Na grčkomevangelos (odakle potječe riječ „anđeo“ i „evanđelist“) doslovno znači „dobar glasnik“, „nositelj dobrih vijesti“.
Ali, ako je to slučaj, zašto nisu i ostali božanski glasnici prikazivani s anđeoskim krilima? Ne bi li se to također trebalo primijeniti i na apostole i druge proroke Starog zavjeta? Odgovor, prema vodiču za tumačenje pravoslavnih ikona, leži u samim Evanđeljima.
U Evanđeljima Luke (7,28) i Mateja(11,11), Krist eksplicitno kaže kako„među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana“.Liturgijski himan, koji se pjeva na blagdan Krstiteljeva rođenja, Ivana proglašava „vrhuncem i krunom proroka“. On je shvaćen kao netko tko posjeduje posebno mjesto među svecima: on je nebeski čovjek, opisan kao „anđeo pustinje“ (to znači „glasnik“ u divljini).
Krstiteljev život u pustinji, prema tradiciji, bio je „anđeoski“ zbog dva glavna razloga. Jedan od njih je samo očit: kako naviješta dolazak Mesije, postaje Božji glasnik, „vjesnik“ – baš poput anđela. Ali također, Krstitelj je prototip monaškog života: živio je život molitve, odricanja i čistoće, zanemarujući materijalne potrebe,naviještajući dolazak Mesije.
To je često upućivalo na „anđeoski“ život, te je stoga to razlog da je Ivan Krstitelj svetac zaštitnik pustinjaka.
KT| Nedjelja.ba
