Biskupija Chur u njemačkom govornom području Švicarske odlučila je da od sada više neće imati egzorcistu, nakon što je to mjesto bilo upražnjeno gotovo tri godine.
Ova odluka – koju je 24. studenog objavio biskup Joseph Bonnemain na regionalnoj radio postaji SRF Ostschweiz – označava prekretnicu u povijesti biskupije, koja je dugo bila poznata kao središnje mjesto Europe za egzorcizam.
U svom radijskom intervjuu, biskup Chura je ustvrdio da „nije potrebno pokušavati pronaći misteriozne uzroke“ za navodne slučajeve opsjednutosti demonima, koje je opisao kao psihološku i društvenu problematiku. Prema biskupu Bonnemainu, koji je ranije bio liječnik i bolnički kapelan, treba dati prednost „klasičnim rješenjima medicinske, psihološke i psihoterapeutske“ prirode za ljude koji se suočavaju s „teškim društvenim, profesionalnim ili zdravstvenim situacijama“.
„Svi smo mi ljudska bića s jakim i slabim stranama kojima je s vremena na vrijeme teško u životu”, rekao je biskup.
Stav švicarskog biskupa u sukobu je s naukom Crkve, prema kojem je demonska opsjednutost konkretna stvarnost koja može zahtijevati pribjegavanje egzorcizmu kako bi se istjerao utjecaj demona.
Katekizam Katoličke Crkve definira egzorcizam kao javni i autoritativni zahtjev Crkve „u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti“ (br. 1673.).
Dok se u manjem obliku egzorcizam provodi tijekom krštenja, “veliki egzorcizam” — tijekom kojeg se izravno obračunava sa zlim duhovima — izvodi samo svećenik kojeg je za tu svrhu imenovao njegov biskup, uz biskupov izričiti pristanak nakon prethodnog medicinskog i psihološkog pregleda osobe koja je opsjednuta.
Odluka da se ne imenuje novi egzorcist u Churu, objavljena je gotovo tri godine nakon smrti prethodnog egzorcista, vlč. Christopha Casettija, poznatog svećenika koji je pridonio tome da biskupija postane “središte“ za egzorcizme u Europi, kako je opisao religijski stručnjak Georg Schmid u TV intervjuu iz 2017.
„Moglo bi se reći da je biskupija Chur Eldorado za egzorcizme u njemačkom govornom području, žarište egzorcističkih aktivnosti, praktički mjesto hodočašća za ljude koji traže egzorcizme“, rekao je Schmid, misleći na one koji nisu mogli obaviti egzorcizam u vlastitim biskupijama — osobito u Njemačkoj, koja ima malo egzorcista.
Basel je trenutno jedina katolička biskupija u njemačkom govornom području Švicarske koja će nastaviti s provođenjem egzorcizama.
Tenzije u biskupiji
Ovo nije prvi put da je biskupija Chur dospjela na naslovnice u Europi. Trojezična biskupija, koja se proteže preko sedam švicarskih kantona, uključujući onaj u Zürichu, najvećem švicarskom gradu, godinama je razdijeljena brojnim problemima. Bila je bez biskupa više od dvije godine između 2019. i 2021., jer su kanonici katedrale odbacili sva tri kandidata koje je predložio Vatikan, ocijenivši ih previše progresivnima.
Papa Franjo je naposljetku imenovao tamošnjeg kanonika mons. Josepha Mariju Bonnemaina, koji je bio među trojicom početnih kandidata, i dao mu misiju da najmanje pet godina „promiče, prije svega, zajedništvo i jedinstvo mjesne Crkve”. S tim je ciljem biskup Bonnemain, kako je istaknuo u razgovoru za švicarski radio, donio odluku o ukidanju službe egzorcista, smatrajući to „korakom na putu normalizacije”.
Prije nekoliko mjeseci, biskupa Bonnemaina prozvala je skupina svećenika iz njegove biskupije, koji su izrazili zabrinutost zbog novog kodeksa ponašanja za sprječavanje seksualnog nasilja koji je tada potpisao, tvrdeći da „potkopava nauk Crkve o vjeri”. Posebno je skupina kritizirala zahtjev kodeksa da se zaposlenici biskupije „suzdrže od sveopćih negativnih procjena navodno nebiblijskog ponašanja temeljenog na seksualnoj orijentaciji“, što po njihovom mišljenju predstavlja „pokušaj usađivanja LGBTIQ+ ideologije u Crkvu“.
Čini se da je neimenovanje novog egzorciste povezano s ovom trenutnom borbom između progresivnog i konzervativnog krila unutar biskupije, s inzistiranjem na moći đavla nad životima grešnika koji se sada često povezuje s pravovjernim zajednicama u Crkvi.
Biskup Bonnemain nije jedini katolički velikodostojnik koji je nedavno doveo u pitanje postojanje đavla ili njegov stvarni utjecaj na život ljudi. Jedan od istaknutijih ljudi u Crkvi, koji je doveo u pitanje postojanje đavla, bio je general Družbe Isusove, o. Arturo Sosa, koji je u intervjuu za španjolske novine El Mundo izjavio kako smatra da je đavao više “simbol“ osmišljen da “izrazi“ koncept zla, nego što je to konkretna stvarnost.
Granice moderne psihologije
Ipak, sam papa Franjo je u mnogim prilikama potvrdio stvarnost đavla i nužnost pribjegavanja egzorcistima u slučaju ozbiljnih duhovnih poremećaja. Zapravo, smatra se da je to papa koji je u modernijoj povijesti Crkve najčešće spominjao đavla.
Katekizam Katoličke crkve spominje đavla desetak puta, dok ga Novi zavjet predstavlja kao stvarno biće obdareno voljom i znanjem, koje se može očitovati na snažan način.
„Biblija, tradicija i nauk, uključujući mnoga učenja pape Franje, govore o stvarnosti Sotone i njegovom djelovanju u ovom svijetu”, izjavio je Stephen Rossetti, egzorcist Nadbiskupije Washington, koji tu službu obavlja već petnaest godina. Uz to je psiholog s trideset godina iskustva na tom području, i smatra važnim „razlučiti razliku između demonske prisutnosti i mentalne bolesti“, te priznati da postoji „stvarna razlika“ između ta dva fenomena.
„Moderna psihologija nam je doista pomogla uočiti razliku između prave psihoze i nekoga tko je opsjednut, ali moderna psihologija ima svoje granice i kada je riječ o nadnaravnom, i onda se okrećemo prema teološkoj stvarnosti”, rekao je, dodajući da ako bi skeptik, koji ne vjeruje u postojanje demona, proveo tjedan dana s egzorcistom i vidio ono što vidi egzorcist, onda bi zasigurno vjerovao u stvarnost demona.
Mons. Rossetti je zaključio da „Crkva ne uspijeva u svojoj službi kada ne pruža svoju službu duhovnog iscjeljivanja onima koje je pogodio Zli, uključujući pružanje egzorcizma kada je to potrebno”.
