Angelo Gugel (82) je onaj gospodin koji teško ranjenoga sv. Ivana Pavla II Wojtyłu na čuvenim fotografijama Artura Marija, snimljenima odmah pošto su Papu pogodili meci iz pištolja turskoga desničarskog terorista Mehmeta Alija Ağce, prihvaća klonulog poglavara Katoličke crkve, polaže ga na sjedište i pridržava mu glavu, dok bijeli otvoreni „papamobil“ maksimalnom brzinom hita u Vatikanski zdravstveni servis.
Opisujući to talijanskim novinarima Gugel, koji dosad nikada nikome nije dao intervju, podsjeća da je bijelim kamenom na Trgu Sv. Petra obilježeno gdje je bio Papa kad je ranjen 13 svibnja 1981, ali da isti takav kamen postoji daleko od očiju javnosti, na podu Zdravstvenog servisa, gdje su teško ranjena Papu (lijevi kažiprst osakaćen, drugi metak u trbuhu u koji je iscurilo tri litra krvi).
Gugel je u Vatikanu proveo više od 50 godina. Dvije godine je proveo u sjemeništu, ali se opredijelio za zemljodjelstvo, poput roditeljâ, kada ga je mons. Giovanni Sessola, rodom iz obližnjega Oderza, preporučio za vatikansku palatinsku stražu. Tek u Rimu je siroti seljak otkrio da je dužnost počasna, bez plaće, pa su ga tako u veljači 1955. primili u Vatikansku žandarmeriju.
„Dok je papa Pacelli šetao Vatikanskim vrtovima, nitko od nas mu nije smio na oči. Samo smo ga u ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu smjeli pozdraviti, kleknuvši s mušketom k nozi.“ Za razliku od Pija XII., sa svetim Ivanom XXIII. „moglo se razgovarati“. Blaženi Pavao VI. mu je izišao u susret: „Obolio sam od tuberkuloze. Nakon dugog oporavka napisao sam mu molbu, pa me ponovo uzeo u službu, u Guvernerat.“
A onda je za papu izabran Albino Luciani kao Ivan Pavao I. „Bio je moj biskup u Vittoriju Venetu. Znao mi je i majku i ženu. Zaredio je za svećenika mog svaka don Marija Dall'Archea. Za Koncila bio sam mu vozač po Rimu, bio je i u nas doma na večeri. „
Nije mislio da će Luciani biti izabran, pa se 26. kolovoza 1978. pridružio obitelji na odmoru, ali je 3 rujna stigla telefonska poruka u obližnji samostan: Recite Gugelu da se odmah vrati u Rim s crnim odijelom.“ Kupio je jedno na brzu brzinu, otišao u Rim, a Ivan Pavao I. mu je rekao: „U mojoj ste službi. Bilo u kojem trenu umrem, vratit ćete se na mjesto na kojemu ste bili dosad“. I tako je postao sobar trojice papa.
Kaže da je Ivan Pavao I. govorio bez papira. „Teško je govoriti i pisati jednostavno“, rekao je Gugelu, koji se žalosti kad čuje tvrdnje da je taj papa ubijen. „To je glupost. Popodne prije smrti nije mu bilo dobro. Baš ja sam mu donio tabletu prije spavanja. Za večerom je jeo veoma malo. Sjećam se da je za večerom s tajnicima govorio o "Pripravi za smrt", knjizi sv. Alfonsa Marije de' Liguorija.“ Ipak, nije predvidio da će umrijeti. Papa ga je pozdravio: „Laku noć, Angelo, vidimo se sutra.“ Ujutro, kad se vratio u 7, Papa je ležao mrtav u postelji. „Sagnuo sam se da mu poljubim ruke. Još je bio mlak.“
I tako se Gugel vratio na posao u Guvernerat. Dva dana nakon izbora krakówskog kardinala za papu zamjenik državnog tajnika mons. Caprio telefonirao je u Guvernerat: „Neka gospodin Gugel odmah dođe u Papin privatni apartman, kako god da je odjeven.“ Sjeća se: „Popeo sam se na zadnji kat. Noge su mi klecale. Bili su samo poljski prelati, jedino sam ja govorio talijanski.
Kad se sveti Ivan Pavao II. spremao izgovoriti svoj prvi čuveni govor koji počinje: „Ne bojte se! Otvorite, dapače raskrilite vrata Kristu!“ zahtijevao je od Gugela da mu ispravi pogrešne naglaske, pa je sâm olovkom upisivao kamo padaju akcenti. „Dva mjeseca kasnije, razgovarajući s mojim bivšim kolegama iz Žandarmerije, rekao je ostavivši me zapanjenim: 'Ako pogriješim naglasak neke riječi, znajte da je 50 posto Angelova krivica', pa mi se nasmiješio.“
Istina je što je Arturo Mari, dugogodišnji papinski fotograf u sklopu Osservatorea Romana, pripovijedao o Wojtyłinu egzorcizmu, kaže: „Bio sam i ja. Neka je djevojka hulila s pjenom na ustima. Glas joj je bio dubok i promukao. Neki je biskup utekao od straha. Sveti Otac je molio latinski, ne uznemirujući se. Na kraju joj je dodirnuo čelo i lice opsjednute se smjesta opustilo s izrazom mira. Vidio sam ga kako provodi isti takav obred u malom salonu Nervijeve dvorane, također poslije neke audijencije.“
Uvjeren je da su Papine molitve spasile od smrti njegova sina, za koga su liječnici rekli da nema nade kad ga je policijski automobil srušio sa skutera. Nakon mnogo dana dečko se oporavio i rekao ocu: „Tata, došla su moliti tri klošara.“ Ispostavilo se da su to bila tri pravoslavna monaha s bradama, a jedan od njih je sadašnji carigradski ekumenski patrijarh.
Priznaje da je imao i izgubio ključ Papina privatnog stana: „Točnije, bio je to ključ dizala koji iz Dvorišta Siksta V. vodi u papinske odaje.“ Izgubio ga je dok se šetao s Papom po plaži bolnice Bambino Gesù u Palidoru. Pustio je Wojtyłu u kuću rezervnim ključem, a onaj izgubljeni su našli 15 dana kasnije na istoj plaži.
Sjeća se da nisu svi Papini izleti bili najavljivani i objavljivani. Jednom su tako putovali u Alpe zajedno s tadašnjim talijanskim predsjednikom Pertinijem, koga su sustolnici tjerali da Papi kaže kako se zove tjestenina koju su jeli. Pertini nije htio, na kraju se i naljutio, jer nije htio Papi uskratiti poštovanje. U tanjuru su, naime, bili strozzapreti (doslovno: davi popove).
Tvrdi da sveti Ivan Pavao II nije preferirao poljske specijalitete: „U 27 godina nikada ga nisam čuo da je išta naručio. Jeo bi što su mu donijeli.“ Gugel priznaje da je istina da je Wojtyła sipao parmezan i na zelenu salatu.
Odbacuje teze da je Emanuela Orlandi oteta greškom, umjesto njegove kćeri: „To je apsurdno. Bio sam s Wojtyłom u Poljskoj kad je bila otmica. Nije istina da su njih dvije išle u istu školu.“
Ostao je još nekoliko mjeseci u službi Benedikta XVI., a onda je odstupio: „Navršio sam 70, to je mirovna dob službenika u Vatikanu.“ Kaže da je i nedavno posjetio papu Ratzingera: „Savršeno je bistar. Samo ga noge ne drže. Misu mora služiti sjedećke.“
Pokušao je prenijeti svoje znanje nasljedniku Paolu Gabrieleu: "Zahtijevali su od mene da ga uvježbam, Ipak, nije mi se činilo da želi učiti.“ I stoga se nije suviše začudio kad je doznao da je Gabriele prodao Papine osobne dokumente u aferi Vatileaks.
Piše Inoslav Bešker/slobodnadalmacija.hr
