Udruženje koja ima oko 900 članova egzorcista diljem svijeta, ove godine objavilo je svoje upozorenje u članku objavljenom na web stranici organizacije.
Članak su objavili jer su “uočene neke pastoralne prakse koje, umjesto služenja ranjenom Kristovom tijelu, povećavaju njegovu patnju i uzrokuju dezorijentiranost”. Egzorcisti mole katolike da uzmu u obzir ova zapažanja “kako bi izbjegavali stavove i metode koji ne odgovaraju autentičnom djelu Gospodina Isusa Krista”.
U tekstu se također ističe da se posljednjih godina povećao broj onih koji traže egzorciste jer se sve veći broj ljudi pita ili su uvjereni da su “žrtve izvanrednog djelovanja đavla”, bilo da se radi o uznemiravanju, opsjednutosti, posjednutosti ili infestaciji.
Međutim, egzorcisti upozoravaju da postoje slučajevi u kojima ovo uvjerenje - koje zahtijeva potvrdu rigoroznim ispitivanjem - često imaju "ljudi koji, bez ikakve posebne obuke u tom pitanju i bez mandata nadležnog ordinarija, postupaju neprikladno, uzrokujući zbunjenost među Božjim narodom.”
Međunarodna udruga egzorcista stoga upozorava na sljedećih devet pogrešnih pastoralnih praksi, koje dezorijentiraju ljude koji se žele osloboditi od izvanrednog djelovanja Zloga.
1. Improvizacija i senzacionalizam
Udruženje počinje kritiziranjem stava nekih svećenika, posvećenih osoba i laika koji, bez odgovarajuće izobrazbe i bez biskupskog mandata, “umjesto da slučajeve mogućeg izvanrednog djelovanja Zloga” upućuju egzorcistu, koriste “proizvoljne metode oslobađanja” koje biskup nije odobrio.
“Još je ozbiljnije kada vjernike odvraćaju od obraćanja službenom egzorcistu svoje biskupije, predlažući im da potraže druge ‘moćnije’ egzorciste ili podržavaju ideju o demonskoj prisutnosti koju su pogrešno prepoznali.”
2. Usredotočenost na đavolsko djelovanje, a ne na evanđelje
Udruženje ističe kako je “žalosno da neki, umjesto naviještanja evanđelja Isusa Krista koje oslobađa čovjeka od ropstva zla i grijeha, svoju pozornost usmjeravaju isključivo na prisutnost i djelovanje đavla”, uvjeravajući one koji traže pomoć da “oslobođenje ovisi isključivo o prisilnom ponavljanju molitava i blagoslova”, dok se Kristov mir “može dobiti samo kroz život milosrđa, hranjenjem riječju Božjom, molitvom, učestalim primanjem sakramenata euharistije i ispovijedi te autentičnom pobožnošću prema Bezgrješnoj Djevici”.
3. Nemarno razlučivanje
Iz udruženja žale što neki svećenici, uključujući egzorciste, zanemaruju “ozbiljno i strogo razlučivanje propisano Praenotandom (smjernicama) obreda egzorcizama” i koriste “kriterije koji su strani katoličkoj vjeri, koristeći koncepte ezoteričnog ili newageovskog podrijetla”. U članku se upozorava da je riječ o pristupu koji je “neprihvatljiv i suprotan vjeri i nauku Crkve”.
4. Praznovjerne prakse
Udruženje također kritizira one koji koriste praznovjerne postupke, kao što su traženje “fotografija ili odjeće za prepoznavanje mogućih zala”, kao i dodirivanje “određenih točaka tijela vjernika kako bi se ‘dijagnosticirala prisutnost malignih entiteta’ ili istjerala negativnost’”, ili sugeriraju neprikladnu upotrebu sakramenata kao što su voda, sol ili blagoslovljeno ulje “koje neki nazivaju ‘egzorciziranim'”.
U članku se upozorava da su “to neispravni stavovi koji hrane praznovjerni mentalitet i praksu, škode dostojanstvu tijela, hramu Duha Svetoga, i daju povoda za magijsku upotrebu blagoslovljenih predmeta”.
5. Uključivanje neprikladnih osoba
U članku se navodi da je “neprihvatljivo da neki svećenici ili pastoralni djelatnici surađuju s takozvanim ‘vidovnjacima’ ili navodnim karizmaticima” šaljući im trpećeg vjernika umjesto da ga dovedu u kontakt s egzorcistima koje imenuju biskupi.
“Još je gore, kada je sam dijecezanski egzorcist taj koji ovim osobama delegira zadatak koji mu je Crkva povjerila, tj. ovlašteno razlučivanje istinskog izvanrednog demonskog djelovanja.”
6. Isključivanje medicinskih i psiholoških znanosti
Udruženje objašnjava da egzorcist ne samo da treba slijediti tradicionalne kriterije kako bi utvrdio boluje li osoba od izvanrednog djelovanja đavla, već se također treba oslanjati na iskustvo etabliranih egzorcista i, u nekim slučajevima, “na savjete ljudi koji su stručnjaci u području medicine i psihijatrije”.
Egzorcisti stoga naglašavaju da se ne može “a priori isključiti konzultiranje psiholoških i psihijatrijskih znanosti, te drugih pozitivnih disciplina, koje u nekim slučajevima mogu pomoći u razumijevanju podrijetla bolesti koje nisu nužno nadnaravnog podrijetla”.
“Ovaj stav ne samo da dovodi u zabludu, već izlaže ljude nepotrebnim rizicima, zanemarujući ponekad odlučujući doprinos modernih medicinskih i psiholoških disciplina.”
7. Nepromišljene i štetne izjave
Udruženje poziva ljude da ne padnu u “tjeskobnu želju da pod svaku cijenu identificiraju izvanredno demonsko djelovanje kao operativni uzrok [nečije] patnje”, osobito bez prethodnog ozbiljnog razlučivanja.
8. Pitanje vještičarenja
Udruženje u svom članku napominje da, iako je praksa vještičarenja postala vrlo raširena, ne smije se zapasti u “strašljivi stav” da se u njoj vidi izvor svih zala i nesreća koje čovjeka mogu zadesiti.
Egzorcisti ističu da “zdrav razum i iskustvo uče da kada je zlo doista možebitno uzrokovano vještičarenjem”, nema koristi od uvjeravanja ljudi da su bili žrtve. Štoviše, to može biti štetno, budući da osobe mogu početi gajiti mržnju prema pretpostavljenim uzročnicima prokletstva.
Umjesto toga, treba poticati “uvjerenje da svaka patnja, uzrokovana bilo kojim zlom koje nas može pogoditi u životu, ako se prihvati s ljubavlju i prikaže Bogu”, pretvara u dobro.
9. Međugeneracijsko iscjeljenje (iscjeljenje obiteljskog stabla)
Udruženje također upozorava na pogrešku takozvanog “međugeneracijskog iscjeljenja” te žali što “neki svećenici, pa čak i neki egzorcisti” provode tu praksu “kao ‘sine qua non’ (apsolutno nužan) uvjet, bez kojeg ne može biti iscjeljenja ili oslobođenja, ne shvaćajući štetu po svoju vjeru i vjeru ljudi, kao ni posljedice koje potonji mogu pretrpjeti na egzistencijalnoj razini”.
“Nekoliko mjesnih ordinarijata i biskupskih konferencija već su intervenirali na ovom području, dajući doktrinarne razloge koji pokazuju kako ova praksa nema biblijskih i teoloških temelja.” Udruženje kao primjer daje nedavnu doktrinarnu notu Španjolske biskupske konferencije o ovoj temi.
Osim upozorenja na navedene prakse, članak udruženja također podsjeća da su egzorcisti pozvani pustiti da Kristov mir prebiva u njima, odbacujući sve oblike straha jer “koji god ga razlog izaziva, kad se gaji, dovodi do slabljenja vjere i gubitka povjerenja u Boga”.
U članku se ističe i to da su određeni filmovi pridonijeli stvaranju “mračne, uznemirujuće i zastrašujuće ideje o sakramentalu egzorcizma” kao i poticanju “morbidne znatiželje o nadnaravnom”.
No, iz udruženja uvjeravaju kako iskustvo pokazuje da je služba egzorcizma “prožeta dubokom radošću” budući da su njezini članovi svjedoci “snažnog djelovanja uskrslog Krista” i zagovora Bezgrešne Djevice, svetih i blaženih, te anđela koji su “vjerni sluge Svevišnjega”.
„Glavna zadaća svakog egzorcista dati mir i nadu, izbjegavajući svaku gestu ili ponašanje koje izaziva zbunjenost i raspiruje strah, slijedeći poziv apostola Pavla: ‘Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov'”, navodi Međunarodno udruženje egzorcista.
