medjugorje shop 3

Sestra Magdalena od Križa – sestra koja je sklopila ugovor s Đavlom!

Magdalenin čudesan život sa svim navodnim izvanrednim milostima i čudima, koja su često zapravo od Boga dana istinskim misticima, trebao bi poslužiti kao vrlo zoran primjer kako Đavao može oponašati Božja djela i biti uspješan i uvjerljiv čineći to.
Sestra Magdalena od Križa, rođena je kao Magdalena de la Cruz u Cordobi 1487. Poznata je, poput sv. Marije Magdalene, po velikoj pokori. Čak ni sv. Terezija Avilska nije bila tako poznata i cijenjena za svog života kao ova sestra! Njena očigledna izvanredna pobožnost i čuda koja je radila bili su poznati diljem Španjolske, a čak i u velikom dijelu Europe. Čak je i car Svetog rimskog carstva, Karlo V. tražio komadić habita Magdalene od Križa kako bi u njega umatao budućeg princa Filipa II, kako bi svom sinu dao „pomoć živuće svetice i zamotao ga u Božansku milost.“ Kasnije je isti taj Filip II. postao kraljem Španjolske (1556.).

Prva vizija malene Magdalene

U dobi od 5 godina, Magdalena je već bila poznata po svojoj pobožnosti, neobičnoj za djevojčicu njene dobi. Nedugo nakon svog petog rođendana, dok je molila u crkvi, začula je prekrasnu glazbu. Tada joj se ukazao prekrasan mladić, sa gustom, crnom kosom u plaštu tako sjajnom da je morala zatvoriti oči. Čuvši priču, ljudi su pomislili da je vidjela samoga Isusa. Ova se vijest proširila po svoj Cordobi i ljudi su hitali da vide malu Magdalenu.

Razabiranje nebeskih ukazanja od demonskih

Teško je, u Magdaleninom ranom životu, razabrati utjecaj božanskoga i demonskoga, kao i u životima svih mistika, jer su ukazanja često i demonska uz sve nebeske posjete. Kao i u slučaju Joba, Bog dozvoljava Đavla da iskušava i čak i napada mističare, kako bi kušao njihovu vjeru, ljubav i odanost. Posebno je teško u slučaju ove sestre, jer je u njenim djetinjim godinama uistinu postojalo razdoblje istinske, duboke pobožnosti i odanosti, ali znamo da je sklopila ugovor sa Đavlom, tako da od te točke njena mistična iskustva nisu više božanske prirode, već demonske.

No, do te dobi, mala je Magdalena živjela jednostavan život sa svojom obitelji. Roditelji su joj bili obrtnici. Kako se za njene izvanredne milosti čulo na daleko, jednoga se dana od silnog mnoštva sakrila u obližnju špilju, gdje je, ne po prvi puta, pala u zanos. Kada se probudila, našla se u svom krevetu, misteriozno prenesena od samog Anđela čuvara.

Čudesno ozdravljenje

Uskoro, onaj za kojega je mislila da je Isus, ukazao joj se i tražio da ublaži svoje isposništvo, kako ne bi naškodila sebi u svojim nježnim djetinjim godinama. On joj govori da ju očekuje velika sudbina i da će joj trebati njena snaga. Ona je potom otrčala u crkvu da zahvali Isusu, ali na putu susreće hromog čovjeka koji ju je zamolio da mu pomogne uspeti se uz crkvene stube. Pružila mu je ruku, a on se jedva uspeo koju stepenicu, kad je na njeno veliko iznenađenje počeo skakati i trčati vičući da je ozdravljen. Magdalena je nakon toga u crkvi zapala u duboki zanos. Kako su je ljudi tražili, pronašli su ju u crkvi, te su gledajući joj u oči, u njima vidjeli odraz cijelih nebesa, nečega što se činilo kao Sveto Trojstvo okruženo četama svetaca. Uskoro je Magdalena podvrgnuta raznim istraživanjima kako bi se utvrdilo jesu li vizije i sva mističnost oko nje autentični. Ništa nije ukazalo na prijevaru.

Magdalena se razapinje

U dobi od 10 godina, Magdalena je već bila prekrasna djevojčica i u svoj svojoj čistoći, ona se uvijek pokušavala skrivati ispod dugih crnih haljina. Čak i tada, ipak misli da je i dalje previše lijepa i tako se jednog dana za pokoru pokušala razapeti na zid svoje sobe. Pribila si je čavlima svoja oba stopala na zid, a potom i lijevu ruku.

 

Krv je obilno tekla i ona se onesvijestila od ogromne boli. Meso se na ruci i nogama već potrgalo te je svom težinom pala na prsa i slomila dva rebra. Njeni su roditelji, čim su je pronašli, pozvali liječnika. Ona je, zbog velike želje da trpi za naknadu grijeha, uporno skidala zavoje sa rana, ali uskoro se zbog toga još i gore razboljela. Na subotnje jutro, 3. travnja 1497. ležala je u krevetu u smrtnoj agoniji, vjerojatno zbog infekcije rana svoga raspeća. U ponoć, nakon glasnog vriska, sjela je na krevet i ponovo pokidala sve zavoje sa rana, tvrdeći da je ozdravljena. Rekla je da je sam Isus došao i izliječio ju.

Post i Prva Pričest

Tri mjeseca prije Prve Svete Pričesti Magdalena je prestala jesti. Molbe njenih očajnih roditelja nisu je razuvjerile; postila je sve do dana svoje Prve Pričesti, no na veliko iznenađenje – bez ikakvog gubitka kilograma. Na sami dan svečanosti, u trenutku posvećenja, ispustila je glasan krik i prostrla se na tlo licem prema dolje te ostala tako do kraja Sv. Mise. Na izlasku iz crkve, objasnila je svima da je sam Gospodin stavio Euharistiju u njena usta, tako da ona sama nije morala pristupiti svećeniku.

Rane preko noći iscijeljene i priča o dva zakržljala prsta

U dobi od 16 godina, Magdalena i dalje zapanjuje ljude sa svojom izvanrednom pobožnošću te velikom željom da sudjeluje u otkupljenju grijeha. Mnogi su je već tada gledali kao živuću sveticu – tko bi drugi nego svetac mogao činiti tako velike pokore? Kada se bičevala do krvi, rane bi joj uvijek preko noći misteriozno zacijelile. Bila je zdrava i jaka, jedino su joj dva prsta ostala mala: kada je imala 16, oni su bili veličine malog prsta kod djeteta. Neki su govorili da su to dva prsta koja joj je Krist dotaknuo jedne noći ukazanja koje je doživjela kao dijete.

Magdalena postaje sestra franjevačkog reda

1504. u dobi od 17. godina Magdalena je osjetila veliku želju da postane sestra franjevka i duhovna kćer sv. Franje i sv. Klare. Zbog svojeg glasa svetosti, radosno je i časno primljena u franjevački samostan Svete Elizabete od Anđela u Cordobi te uskoro već izaziva divljenje ostalih sestara.

 

Pojavljuju se i neki znaci upozorenja, ipak. Nije bila previše skromna i diskretna oko svog duhovnog života i milosti, činila je strašna mrtvljena, nosila teški križ po cijelom samostanu, ljubila je ostalim sestrama stopala i na očigled potpuno prestala jesti, živeći samo (navodno) od Svete Pričesti. Sve ove činjenice mogle su uzrokovati brigu, ali činila se toliko pobožnom i voljnom činiti čak i najniže poslove te je time svoju „izvanrednost“ umanjivala na izvanjski način. Barem za sada.

Nakon nekoliko godina postulature, 1509. u dobi od 22 godine, imala je reputaciju velike svetice te se zbog toga nadređenima činilo razumno dozvoliti joj da se sama zavjetuje. Događaj se jako iščekivao. Svi su plemenitaši zauzeli prva mjesta u crkvi,a nadbiskupova je stolica bila prekrivena bogato ukrašenim baršunom, kao za velikih svečanosti. Od dana zavjeta, Magdalena će biti poznata kao sestra Magdalena od Križa, po njenom „herojskom“ činu razapinjanja same sebe kao djevojčica. Po početku svečanosti, ona je prišla i kleknula ispred svetišta i čekala na kardinalov govor. Ali umjesto da potakne novakinju na pobožnost, poslušnost i rast u kreposti, kao što je uobičajeno, on ju je javno zamolio da moli za njega i cijelu biskupiju.

Čudesna golubica

Nakon Kyrie Eleison, nešto se neobično dogodilo: golubica, koja je – činilo se, došla odnekuda sa stropa katedrale, sleti na Magdalenino rame, na iznenađenje svih prisutnih. Činilo se kao da golubica nešto šapuće Magdaleni na uho. Odletjela je i smjestila se na jedan od balkona i tamo mirno ostala do kraja svečanosti. Na kraju je odletjela iz crkve, a oni koji su trčali za njom vidjeli su da je poletjela prema nebu… letjela je i letjela dok je više nisu vidjeli. Vijest o ovom čudu pročula se nadaleko.

Kako je započela svoj život kao sestra, počela je pokazivati i neke još neobičnije sposobnosti. Bez potrebe za izlaskom izvan zidina samostana, znala je sve što se događa u Cordobi i dalje, posebno u obližnjem franjevačkom samostanu, a isto tako i u kućama plemića i aristokrata u Cordobi. Kao i prije, često je zapadala u zanose i ekstaze i to često izvan svoje sobe, a ostale su je sestre znale uzeti i nositi natrag. Ponekad su sestre, iz velike znatiželje, znale potajno promatrati Magdalenu u njenim zanosima i čule bi ju kako mrmlja nerazumljive riječi i jauke patnje.

Njena proročanstva

Samostan u kojem je bila postao je odredište mnogih hodočasnika i svi su molili za njene molitve i zagovor te čak davali i bogate donacije samostanu. U to se vrijeme pojavio još jedan dar u životu sestre Magdalene: činilo se da može i prorokovati budućnost. 1515. najavila je smrt kralja Ferdinanda u sljedećoj godini, što se i obistinilo i također i namjesništvo kardinala Franciska Jimenez de Cisnerosa u kraljevstvu Castile. U znak zahvalnosti, kardinal joj je poklonio prekrasnu pokaznicu što je povećalo divljenje ostalih sestara prema njoj još i više.

Iznenadna trudnoća

25. ožujka na svetkovinu Navještenja Gospodinova, Magdalena je diskretno otkrila Majci opatici vijest koja je pobožnu ženu ispunila velikom zbunjenošću – Magdalena je tvrdila da je tijekom prethodne noći začela dijete Isusa djelovanjem Duha Svetoga. Magdalena od Križa, blistajuće svjetlo samostana Sv. Elizabete od Anđela je trudna! Naslućujući ogroman skandal kakav bi te vijesti izazvale, Majka opatica je naredila Magdaleni da nikome ništa o tome ne govori za sada, a ona će se moliti za vodstvo kako da nastave dalje. Kako su dani prolazili, Majka je promatrala Magdalenu i primijetila da se Magdalena zaokružila – približavao se trenutak kada se trudnoća, to „djelo Duha Svetoga“ više neće moći kriti.

Sestre u samostanu podijeljene

Sve su sestre u samostanu tada obaviještene o događaju i samostan je uskoro podijeljen na dvije strane. S jedne strane bile su one koje su sumnjale u priču o ovom „čudesnom“ začeću, neke možda i zbog skrivene zavisti prema sestri Magdaleni. Bile su i one koje su sumnjale zbog toga što se takvo što nikada od Blažene Djevice Marije nije dogodilo i ništa u Pismu ne ukazuje na drugo rođenje Isusa na ovom svijetu. U tom vremenu, ipak nitko nije sumnjao u njenu svetost, premda su mnoge stvari već davale razloga za zabrinutost. A osim toga, svi su bili zadovoljni i sa velikodušnim donacijama koje su stizale u samostan u čast „živuće svetice“. Ipak, sve je to pomalo činilo da se ostale sestre u samostanu osjećaju nesposobnima u svojim krepostima i duhovnosti. Mnoge su se optuživale za ljubomoru svojim ispovjednicima.

S druge strane, bile su brojne sestre koje su vjerovale da Bog djeluje na čudesne načine i da je Svevišnji već sipao najdragocjenije milosti na ovu skromnu i poniznu dušu već godinama. Nisu mogle proniknuti kako je mogla oskvrnuti svoju čistoću ona koja je očigledno tako pobožna i odana, a osim toga, nikada nije napuštala zidine samostana.

Ipak, zavjet šutnje naređen je svim sestrama. Neke se ipak nisu mogle suzdržati i ta je vijest izašla iz samostana. Magdalena je na to reagirala udvostručavanjem svojih pobožnosti i pojačavanjem težine svoje pokore, hodajući bosa po razbijenom staklu i vežući svoja leđa i ramena instrumentima strašnih mrtvljenja i noseći pokornički pojas sa bodljama i šiljcima.

Nadbiskup naređuje liječnički pregled sestre Magdalene

Čuvši vijest, nadbiskup Seville poslao je tri iskusne primalje da pregledaju Magdalenu. Nakon pažljivog pregleda, sve tri su potvrdile da je sestra uistinu trudna te da je neporeciva činjenica da je njeno djevičanstvo ostalo netaknuto i neupitno. Molitve zahvale čule su se po svim crkvama i po cijeloj zemlji, a sve sestre koje su sumnjale sada su zašutjele i činile pokoru za svoje prijašnje misli.

Na Badnjak 1518. Magdalena je izjavila da će uskoro roditi. Mala je kućica u vrtu bila pripravljena za nju, jer joj je u viziji njen Anđeo čuvar rekao da treba roditi sama, bez ikakve pomoći, kako bi njena patnja bila veća. Magdalena je ostala u toj kućici tri dana tijekom koja je cijela zajednica neprestano molila za nju. Priča koju Magdalena priča po izlasku je više nego nevjerojatna. Tvrdi da je tijekom Božićne noći rodila prekrasno dijete koje je bilo tako blistavo da se u sobi moglo vidjeti kao da je podne. Hladan je zrak u njenoj sobi bio iznenada zagrijan i božansko dijete nije trpjelo hladnoću. Tijekom toga vremena njena je kosa počela neobično brzo rasti i od potpuno crne, kakva je bila, promijenila se u najsvjetliju plavu cijelom svojom dužinom te je ona u svoju kosu umatala tek rođeno dijete. Kao dokaz ovog čuda, odrezala je nekoliko svojih plavih uvojaka prije nego se kosa opet promijenila u crnu. Sestre su se trudile doći do pramena kose koji bi čuvale kao dragocjenu relikviju.

Nadalje, priča o čudesnom rođenju kaže da se sestra Magdalena našla na jutro nakon Božića sama, a prekrasno djetešce je otišlo. Kako je tvrdila, dojke su joj ispucale od dojenja djetešca, a rane poroda su još bile vidljive na njenom tijelu. Uskoro su primalje ponovno poslane da provjere vjerodostojnost ovih riječi i potvrdile su da i dalje Magdalenino djevičanstvo nije oskrnavljeno. „Tebe Boga hvalimo“ pjevalo se u katedrali, a donacije su „tekle“ u samostan. Međutim, cijela istina o ovom „nadnaravnom“ događaju potpuno je drugačija, kako će se pokazati kasnije.

Neki su ljudi i dalje nagađali o porijeklu ovih događaja, tako da je egzorcist stigao u samostan kako bi stao na kraj svim špekulacijama i govorkanjima. Došao je do sestre Magdalene, a ona je tada baš bila u svome zanosu. On je zabio jednu iglu u njeno stopalo, a drugu iglu u ruku. Igle su ušle duboko, a ipak Magdalena je ostala savršeno mirna, ne reagirajući niti najmanje što je tada potvrdilo da su njeni zanosi autentični. Kada je izvukao igle, malo je krvi poteklo iz rana.

Njen post je stavljen na strogi test

Usprkos tome dokazu, sestra Magdalena je stavljena na još jedan test, ovaj puta zbog svog konstantnog posta koji po njenoj priči traje punih 11 godina. Pričalo se, naime, da su joj određene novakinje donosile hranu. Tako je Majka opatica naredila da dva redovnika čuvaju ulaz u njenu sobu 24 sata na dan, naizmjence. Čak je naredila da se daskama zatvori i prozor njene sobe. Nakon nekoliko dana, otkriveno je da je Magdalena iznenada nestala. Tražili su je svugdje i pronašli usnulu na drugoj strani samostana, blizu fontane. Dva su redovnika tvrdila da nisu niti na trenutak ispustili iz vida ulaz u njenu sobu. Magdalena je izjavila da je sam sv. Franjo taj koji ju je odnio na ono mjesto. Naravno, nitko nije imao nikakvo objašnjenje za to čudo pa su svi pomislili da je samo još jedno u nizu čuda u izvanrednom životu ove sestre.

Sestra Magdalena od Križa – nova Majka opatica

Kako je s vremenom Majka opatica postala slaba i nemoćna došlo je vrijeme da se izglasa nova. Kad je predložena, Magdalena, glumeći poniznost, odbija i protestira, govoreći: „Neka izaberu sestru Isabellu od Svetoga Trojstva umjesto mene!“

Ipak, Magdalena je izglasana novo Majkom opaticom 17. veljače 1533 sa 44 glasa nasuprot 7 glasova za sestru Isabellu od Svetoga Trojstva.

Nova Majka opatica Magdalena potiče ozbiljna mrtvljenja i pokore

U početku samostanski se život nije puno promijenio, osim što je Majka Magdalena, kako se drugima činilo, imala veliku sklonost prakticiranju teških pokora, te je poticala druge sestre da čine isto. Čineći to, nova je Majka opatica ponekad dovodila do vrlo teških scena.

Dogodilo se da je Magdalena čula da se ostale sestre tijekom ispovijedi optužuju samo za sitne prijestupe i lakše grijehe, te je to u njoj izazvalo bijes. Naredila je sestrama da priznaju teške grijehe, a jadne su se sestre preplašile. Neke su briznule u plač, neke su zapale u stanje slično opsjednutosti – kotrljajući se po podu, potom se vraćajući u normalno stanje kao da ništa nije bilo. Kako bi ukorila one koje su više skrivile zbog njihove navodne duhovne slabosti, naredila im je da pužu na koljenima po blagovaoni i čine znak križa na cipelama svih okupljenih sestara – jezikom!

Uskoro su sve sestre ispovijedale grijehe kako je naredila Majka opatica Magdalena, tako otkrivajući svoje „pravo stanje duše“. Magdalena je tražila da sve svoje grijehe potpuno okaju, te je poticala bičevanje s time da je umjesto običnog biča od užeta naredila upotrebljavanje biča sa metalnim vrhom. Isto tako, promijenila je običaj bičevanja u mraku. Svijeće su se inače uvijek gasile kako nitko ne bi mogao vidjeti koja se od sestara bičuje. To se činilo kako bi sve sestre sačuvale poniznost, ali i da one, koje se ne žele bičevati, ne osjećaju krivnju – jer bilo bi pogrešno bičevati se samo zato što se bičuje i neka druga sestra. Ali od sada, Magdalena je naredila da se svijeće ne gase, tako da su sestre činile mrtvljenja na očigled drugih sestara. Tako bi na one sestre, koje ne žele činiti mrtvljenja, ostale bile ogorčene, a one same bi se osjećale nedostojnima jer ne čine tako teške pokore kao druge. Znajući da Magdalenu vodi sam Đavao, pretpostavlja se da je ovu praksu uvela kako bi u jednim sestrama potakla grijeh duhovnog ponosa, a u drugima obeshrabrenje i očaj. Sada su bile prošlost male pokore, kao primjerice molba za ostatke hrane sa stola. Sada je sestre poticala da kleče na daskama sa željeznim šiljcima, da nose pokornički pojas sa šiljcima koji se zabadaju u tijelo, da se pružaju u prolazima na pod kako bi druge sestre morale hodati i gaziti po njima i da nose trnovu krunu. Ipak, ova krajnja mučenja nisu umanjila odanost prema Majci Magdaleni. Dvaput je ponovno izabrana sa većinom glasova. Činilo se da se nitko nije usudio propitkivati njen autoritet i svetost.

Majka Magdalena ukida neka pravila Reda

Na veliko iznenađenje, Majka opatica Magdalena od Križa ukida neka od starih pravila reda koja su postojala stoljećima. To je ipak uzrokovalo brigu među ostalim franjevačkim samostanima, a također i zabrinutost nadbiskupa i lokalne crkve. Ipak, njena je reputacija tako snažna da joj je i to dopušteno.

Ukazanje sv. Franje

S jedne strane, Magdalena potiče strašne pokore i mrtvljenja, a sa druge strane, zbog svoje je „svetosti“ sama „oslobođena“ sakramenta svete Ispovijedi, kako joj je, prema njenim riječima rekao sam sv. Franjo u jednom ukazanju. Magdalena, dakle, nije išla na Ispovijed! Što se tiče drugih sestara, rekla je da je uvreda za sestre da budu odvojene sa rešetkama od svojih ispovjednika. Prema njenom su mišljenju sestre morale sjediti licem u lice sa svećenicima. Ovaj je zahtjev izazvao komešanje, kako među sestrama, tako i među samim svećenicima, jer ova je praksa bila u to doba nečuvena u cijeloj Španjolskoj.

Isto tako, Magdalena je naredila da se ukine post petkom „kako bi sestre mogle činiti još veća mrtvljenja“. Mnoge su sestre mislile da će sve ove velike promjene koje donosi Magdalena donijeti blagostanje u Red. Uskoro je Magdalena ispričala priču da joj je prethodne noći došla mrtva žena (duša iz Čistilišta prema njenom mišljenju) na Ispovijed. Tako je došla na ideju i uvela kao pravilo da svake večeri mlade sestre i novakinje moraju dolaziti u njenu sobu – njoj se ispovijedati! Ova je vijest uznemirila mnoge, a osobito sestru Isabellu od Svetoga Trojstva, koju je Magdalena inače vrlo često voljela ponižavati.

No, i dalje je Magdalena ostala vrlo cijenjena u svijetu. Sama kraljica Španjolske, Isabella poslala joj je svoj portret i prosila molitve, također i nadbiskup Seville joj je često pisao nazivajući ju „najsretnijim bićem na svijetu“ zbog svih navodnih milosti koje je primila. Mlade plemkinje, u trudnoći i pred porod, slale su joj odjeću pripremljenu za novorođenčad, da ju blagoslovi. Tako je to učinila i Isabella prije rođenja Filipa II.

Prve sumnje

Jednog se jutra ustala i rekla neprimjereno „proročanstvo“: „Blažena Djevica mi se ukazala i vodila me kroz hodnike sinoć. Nasmiješila vam se, sestro“ – a tada pogledavši u jednu od onih koje joj se protive, rekla – „a vama je samo uputila dug prijeziran pogled.“ Naravno, takva su „otkrivenja“ uzrokovala veliko nezadovoljstvo kod prozvanih sestara. Ljudi su se počeli buniti gledajući svoje kćeri kojima je odbijen ulazak u samostan jer je neki od njihovih predaka možda bio Židov. Polako su ljudi počeli sumnjati u njeno „nebesko“ vodstvo.

Novi izbori

Na izborima 1542. Majka Magdalena je dobila samo šačicu glasova, te je novom Majkom opaticom izabrana Isabella od Svetoga Trojstva. Iste je večeri Majka opatica Isabella naredila Magdaleni da napravi znak križa jezikom na svakoj pločici u blagovaoni. Čineći to, Magdalena je zapala u ekstazu. Inače su ju sestre uvijek nosile u njenu sobu kada bi se to dogodilo, a sada su ju ostavile u njenoj „ekstazi“. Na kraju, sama se ustala i otišla u svoju sobu.

Počele su rasti sumnje da Magdalena kriomice prima hranu, iako je tvrdila da sada već 30 godina ne jede i da je u stalnom postu.

Demonska pristunost

1543. Magdalena se ozbiljno razboljela. To je bila prilika da Majka opatica Isabella naredi temeljitu, životnu ispovijed za Magdalenu. No, u trenutku kada je došao svećenik i stavio ovratnik koji se nosi tijekom ispovijedanja, Magdalena je opet zapala u „ekstazu“. Svećenik je posumnjao na demonsku prisutnost, te je Magdalena pregledana tijekom jednog od svojih „duhovnih zanosa“. Odmah je bilo primijećeno da njene oči ne ostaju nepokretne tijekom zanosa, što je inače jedan od prepoznatljivih znakova da je duša u zanosu. Ipak, na ubadanje iglama nije imala reakciju. Ali kad su igle bile umočene u svetu vodu, a potom tek ubodene u Magdalenine ruke i noge tijekom zanosa, ona je ispustila jauk. To je nesumnjivo bio znak da je sestra pod demonskim utjecajem.

Kako je vrijeme prolazilo, Magdalenina se bolest pogoršavala. Neobično za nju, sada je postala zabrinuta i često je tražila liječnike da ju obavještavaju o njenoj bolesti.

U prosincu, liječnik je rekao: „Sestro, vi umirete. Nećete dočekati Božić.“

Vrlo tjeskobno, Magdalena se počela prevrtati po krevetu i tada se ustala i rekla čudnovate riječi: „1544… Četrdeset godina, baš kao što je najavljeno! Ja sam prokleti pas! Vodite me u Pakao!“

Srušila se natrag u krevet i počela mrmljati razna bogohuljenja. Nevidljiva sila ju je potom uzela i podigla iznad kreveta, tako da je lebdjela u zraku. Zatim je naglo pala u krevet, te se to ponovilo nekoliko puta.

Majka opatica je odlučila pozvati starog, iskusnog svećenika Don Juana od Cordove kako bi ju pregledao i odmah izvršio egzorcizam, ako je potrebno. Čim je stigao, pogledao ju je i odmah izustio: „Naređujem ti u ime Isusa Krista da napustiš ovu jadnu ženu i udostojiš se reći svoje ime!“

Demon je ispustio užasan krik iz kojeg se moglo prepoznati ime „Balban“. Tijekom egzorcizma koji se kasnije vršio, otkrilo se da je još jedan demon, imenom „Patorrio“ također imao utjecaj na Magdalenu. Demonsko je smijanje i kreveljenje bilo strašno, a također i riječi koje je mrmljao. Demon je likovao u svom neredu koji je počinio preko sestre Magdalene tijekom godina u samostanu i kune se da će se vratiti…

Riječ o ovome pročula se brzo po cijelom samostanu, uskoro i u gradu, a potom i u cijeloj Španjolskoj. Sljedeći je dan župnik osobno došao umirućoj sestri. Ostao je s njom nekoliko sati ispovijedajući ju. O svemu što je čuo, nije nikada htio ništa govoriti, a ipak, ljudi su primijetili da je ta strašna tajna čovjeku postala velik teret – život „svetice“ Magdalene od Križa, đavolje opatice iz Cordove.

Sestra Magdalena od Križa priznaje ugovor s Đavlom

Jedan je svećenik istražitelj poslan da pregleda cijeli slučaj po naredbi kardinala Juan Padre de Tavere. On je bio mnogo mlađi od oca Don Juana iz Cordove te je ulijevao povjerenje u Magdalenu. Ona mu je otkrila sve o svom životu – da je prekrasan mladić koji joj se ukazao u dobi od 5 godina bio zapravo Đavao. Obećao joj je poštovanje od cijelog društva i slavu, ako bi mu se ona uvijek pokoravala.

Sotona je također bio taj koji je ostavio znak na njoj u obliku dva zakržljala prsta. On je također bio taj koji ju je učio kako obeščastiti hostije i pomagao joj je u simulaciji vjerskih zanosa. Njeni uzvici po noći nisu uopće bili uzrokovani njenim ekstazama ljubavi prema Stvoritelju, već demonskim zlim milovanjima. Čuvši te stvari, svećenik se prenerazio i nagonski odmah prekrižio. Odmah ga je Magdalena počela vrijeđati najodvratnijim riječima. Počela se valjati po podu u sobi i gristi sve što je stigla, zauzimajući nečasne poze i oponašajući snošaj koji je održavala s Balbanom gotovo četrdeset godina.

Budući da je pozvani svećenik bio iskusan i stariji, prije nego je započeo egzorcizam, pozvao je sestre da stoje u hodniku i zapisuju sve riječi koje će čuti od Magdalene, kako bi kasnije mogli dokumentirati izvještaj i kako bi imali svjedoke.

Počinje egzorcizam sestre Magdalene od Križa

Tijekom mnogih izvršenih obreda egzorcizma, Balban je mučno istjeran, a otkriveno je da su nazlobniji i najpodliji trikovi korišteni kako bi potkopali Magdaleninu dušu još u djetinjoj dobi. Vjeruje se da je Đavao odabrao baš nju zbog njene osobite odanosti i pobožnosti, tako da se u svoj svojoj zlobi on posebno trudio da upropasti Bogu jedno od njegovih najmilijih.

Tijekom obreda dokumentirano je da se demon Balban ukazao Magdaleni kao najprivlačniji mladić, a to je redovito činio od njene pete godine života. Jedne noći dok ga je čekala po običaju, pokazao se u obliku vrlo visokog muškarca duge kose koji je isijavao crvenkasto svjetlo. Ona je uzviknula: „Isuse!“ – no, Balbana je to razljutilo te ju je svojom vatrenom rukom uzeo i bacio na pod. Bila je prisiljena gledati kako se pred njom događa metamorfoza – od mladića u bijesnu zvijer!

Pakleni je stvor odvratan i opsjednuta sestra opisuje njegov široki, ravan nos, uvrnute rogove i usta bez ijednog zuba. Zapovijedio joj je da odmah postane njegovom nevjestom i obećao joj da neće time izgubiti svoje djevičanstvo i da će njena svetost samo rasti zajedno sa nezamislivim užitkom koji će imati sa njime. Savladana, Magdalena mu se potpuno podaje. Dalje je priznala da je demon bio taj koji ju je tajno hranio i da je ostala trudna s njime. Rekao joj je da će biti potpuno sigurna ako bude slijedila njegove upute. Kako bi zaveo zbunjene sestre, svećeništvo i laike mjesta, učinio ju je trudnom, i po njemu je rodila čudovišnu gusjenicu, koja je pobjegla iz njenog tijela one „slavne“ Božićne noći, preobrazila se ponovo u Balbana, koji ju je opet iznova zaposjeo sa još većom moći i snagom.

Nekoliko svetih osoba nikada nije prevarila

Tako je cijelo svećenstvo i narod saznao da je ona koju su smatrali najljubljenijom od Boga, zapravo najdraže stvorenje Đavlovo. Ipak, neki od suvremenika Magdalene nisu nikada bili prevareni njenim lažnim misticizmom, poput velikog sveca Ignacija Loyole za kojega se kaže da je ozbiljno prekorio Martina de la Santa Cruza koji ga je nastojao razuvjeriti u vezi sestre Magdalene. Prekorio ga je za prihvaćanje izvanjskih znakova pobožnosti bez traženja onih nutarnjih. Također i veliki sv. Ivan Avilski je bio vrlo skeptičan u vezi sestre Magdalene.

Kako samo Pismo kaže, Isus je istjerao 7 strašnih demona koji su zaposjeli sv. Mariju Magdalenu (Mk 16,9) i ona je od tada postala poznata kao velika obraćenica. Tradicija kaže da je provela ostatak svog života u špilji čineći pokoru kako bi iskupila svoje mnoge grijehe tako postavši izvanredna svetica. Zapravo, sam Isus je odabrao Mariju Magdalenu kao jednu od prvih svjedoka Njegova slavna Uskrsnuća, kako kaže Biblija. Kardinal Jimenez u suradnji sa Majkom opaticom naredili su premještaj sestre Magdalene u zatvor Alcazar do daljnjega.

Demoni Balban i Patorrio najveći krivci

Magdalena, sada kao 61-godišnja žena iskreno se kaje za sva učinjena djela i moli sud da skrate njene muke i pošalju ju u čistilišne vatre. Suci ipak odlučuju drugačije. Zbog njenih godina, njene iskrene ispovijedi i velikog pokajanja njena je zaslužena kazna ipak ublažena. Smatrali su ju i jadnom žrtvom demona i prisjećali se dana kada su ju i sami uzdizali i hvalili njena čudesa. Zbog toga su manje krivili samu Magdalenu, a osobito s obzirom na njenu naivnu dob kada su je demoni počeli zavoditi.

Kako sama Magdalena govori, sam Bog i Njegova milost su ju potakli da se, nakon više od 50 godina služenja Đavlu, istinski pokaje i sve prizna. Sam Bog ju uvjerava da će živjeti ako se pokaje. Postala je poznatija po svojoj pokori nego po svim lažnim krepostima i mističnim događajima.

Tako su suci odlučili da će ju odvesti na gubilište sa svojevrsnim čepom u ustima, užetom oko vrata i svijećom u ruci. Morala je ondje stajati tijekom Svete Mise te se odreći svih svojih grešaka i zala. Morala je tri mjeseca hodati lica potpuno otkrivenog, bez crnog vea kakvog nose redovnice, i morala je uvijek hodati zadnja i sve ostalo činiti zadnja u samostanu u koji će kasnije doći.

Odrekla se sveg zla i pokajala u suzama pred katedralom koju je ranije podigla zahvaljujući donacijama koje je na prijevaru dobila. Također joj je određeno da ode u drugi franjevački samostan u Burgosu, gdje je živjela duge godine u pokori i trudeći se ne počiniti niti najmanje greške.

U ranoj je dobi Magdalena pala u grijeh velikog ponosa i povela se za lažnim demonskim obećanjima koja su joj ponudila prestiž i moć. No, umrla je u velikoj poniznosti i kajanju 1560. u dobi od 74. godine.

Danas je njena izvanredna priča gotovo zaboravljena i nepoznata. Ipak, francuski odvjetnik i pisac Maurice Garcon, za kojega je Magdalena važna povijesna figura, objašnjava da je ona zapravo bila vrlo poznata u kršćanskom svijetu tijekom cijelog 16. i 17. stoljeća i kako mnoge teološke rasprave dotiču upravo njen slučaj. Upravo se prijepisom sa Magdalenina suđenja služio Maurice Garcon  za svoju knjigu o životu sestre Magdalene. Prema njegovim riječima, postoje samo dva prijepisa tog dokumenta – jedan u Londonu i jedan u Parizu.

Važna lekcija slučaja Magdalene od Križa

Magdalena je bila tako štovana i znana po svojoj „svetosti“ i njezine su savjete tražili kraljevi, carevi, a i sami Crkveni dostojanstvenici. Ipak na kraju suđenja dolazi se do zaključka da je jedini nasamaren na kraju sam Đavao. Svojim je trikovima samo doveo ljude Bogu – čineći sve ono u Magdaleninu životu, a ona koja mu je bila pokorna tako dugo na kraju je pobjegla njegovoj zlobnoj vlasti kroz milost i slavu Božju! Božanska je Istina razotkrila demonske laži i prijevare koje Đavao čini.

Magdalenin čudesan život sa svim navodnim izvanrednim milostima i čudima, koja su često zapravo od Boga dana istinskim misticima, trebao bi poslužiti kao vrlo zoran primjer kako Đavao može oponašati Božja djela i biti uspješan i uvjerljiv čineći to. Kako vidimo u Magdaleninom slučaju, na jedno je vrijeme prevario kardinale, svećenike, teologe i druge koji su bili vrlo iskusni po pitanju duhovnih iskustava.

Izvorni razlog prijevara koje se i danas događaju

Važan element koji je nedostajao u životu sestre Magdalene, koji je i dozvolio da se takve demonske prijevare nastave, je odsutnost duhovnika koji bi vodio Magdalenu i razabirao sve njene darove i natprirodne milosti. Pokornost i poslušnost Crkvi je test koji dokazuje autentičnost mistika, a kako se čini, sama Magdalena nikada nije morala biti pokorna niti poslušna niti jednom duhovniku, svećeniku. Da je imala duhovnika kojemu se povjeravala i kojemu je bila poslušna, njena bi demonska prijevara zasigurno bila puno ranije razotkrivena. Mističari i vidjelice bi uvijek, UVIJEK trebali biti vođeni duhovnikom i uvijek bi svećenik trebao biti taj koji vodi mistika, a ne obratno – da mistik vodi svećenika. Svećenik predstavlja Krista i Njegov autoritet u Crkvi i sve bi mistične i izvanredne milosti trebale biti podvrgnute autoritetu Crkve kako bi se utvrdila njihova autentičnost.

Druga poruka koja se ovdje ističe je da nije zlato sve što sja i da Đavao ne krivotvori bakar ili kositar, pa čak ni srebro – on želi krivotvoriti zlato! Zato moramo biti oprezni da, s Božjom pomoći, ne nasjednemo na prijevare.

Neka nas dragi Isus vodi i čuva i neka nas Blažena Djevica pokrije svojim plaštem. Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju!

Izvori: svjedocanstva.wordpress.com/www.mysticsofthechurch.com

Zanima te i ovo?