Vratimo se u 1935. u Akron, Ohio. S. Ignatia Gavin konačno je napustila ured poglavarice. Njezin teški uzdah odzvanjao je hodnicima bolnice St. Thomas – treći put ovog mjeseca ukorena je zbog liječenja alkoholičara u bolnici. U tom trenutku, početkom 20. stoljeća, medicina nije prepoznavala alkoholičare kao punopravne pacijente. Gotovo ih nijedna bolnica nije prihvaćala, a kada bi zapadali u delirium tremens, brzo bi bivali prebačeni u psihijatrijski azil. Nisu spadali među pacijente. I nakon svega nisu li se odlučili prepustiti alkoholu?! – bilo je onomad uvriježeno mišljenje.
Otkako je bolnica osnovana 1928., ova je redovnica radila u administrativnom uredu. Budući da ju je vodila redovnička kongregacija, pomislila je kako će konačno moći pomagati i ljudima različitih vrsta ovisnosti. No, čak su ju i susestre augustinijanke kritizirale zbog njezina „trošenja“ bolničkih resursa na alkoholičare.
Ipak, s. Ignatia je mislila na Andyja, 40-godišnjeg radnika koji je izgubio ženu prošle zime. Otada je utapao tugu u alkoholu. Toga ga je dana sin, usred jedne od njegovih kriza, doveo u bolnicu St. Thomas. Ignatia se nije mogla natjerati da ga pošalje u azil. Pitala se – kako ljudi mogu ostaviti takve jadne osobe u zatvoru njihove nesreće?
Medicinska sestra pozvala je s. Ignatiju u ured dr. Roberta H. Smitha. Poznat kao dr. Bob, visok muškarac stroga pogleda bio je jedan od rijetkih „saveznika“ ove redovnice u njezinoj borbi. I sam alkoholičar – nastojao je riješiti se svoje ovisnosti godinama, te su često njih dvoje razgovarali o ovom zlu. Toga dana tračak entuzijazma blistao je u kutovima njihovih očiju. U tom pogledu sestra je slutila da se sprema nešto veliko. Dr. Bob joj je pričao o svom prijatelju Williamu Wilsonu, poznatom kao Bill W. Nakon mnogo godina alkoholizma Bill je rekao kako je doživio mistično iskustvo koje ga je, ne samo preobratilo, već i izliječilo od njegove nevolje. Tako su njih dvojica odlučila napraviti program za alkoholičare, a sestri su kazali kako im je potrebna njezina podrška. Nije oklijevala, te je iste godine St. Thomas službeno primio svog prvog alkoholiziranog pacijenta. Zahvaljujući Smithu i Wilsonu, Ignatia je otvorila centar za smještaj alkoholičara u Akronu. Nadahnuta mislima Sv. Ignacija Lojolskog, brinula je za zdravlje i dušu svojih pacijenata.
Zahvaljujući njezinoj dobroti i poniznosti, prozvali su ju Anđeo nade, te su se mnogi pacijenti obraćali, dirnuti njezinom vjerom i dobrotom.
Danas su Smith i Wilson prepoznati kao osnivači Anonimnih alkoholičara, ali je uloga s. Ignatije također bila ključna – procjenjuje se kako je samo ona brinula o više od 15 000 alkoholičara.
Preminula je 1966., a netko je jednom rekao: „Ako ju Katolička Crkva ne proglasi svetom, protestanti hoće.“
