Svijet je već obišla vijest o imenovanju laikinje, majke i bake, biskupovim “generalnim vikarom” za katoličku biskupiju Lausanne-Genf-Freiburg u švicarskom kantonu Fribourg – piše Vatican insider. Nakon dugogodišnjeg iskustva pastoralne asistentice, filolog i teolog Marianne Pohl-Henzen (60), 1. kolovoza ove godine preuzima službu biskupskog delegata za njemački dio biskupije (Freiburg). Ta je uloga različita od uloge vikara koji je, prema odredbama trenutnog kanonskog zakona, zaređena osoba koja pomaže biskupu u upravljanju cijelom biskupijom, javlja portal fratellanzaumana.
Biskup Charles Morerod, dominikanski teolog, bivši je tajnik Međunarodne teološke komisije i savjetnik Kongregacije za nauk vjere – oba puta imenovan za pontifikata Benedikta XVI. – htio je imenovati upravo Marianne, majku troje djece i baku četvero unučadi.
Marianne Pohl-Henzen zamjenjuje jednog od pet vikara biskupije, p. Pascala Marquarda, koji je na toj dužnosti u “Deutschfreiburgu” od 2017. godine, a koji se sada odlučio vratiti u Zurich, biskupiju kojoj kao svećenik i pripada. Pohl-Henzen mu je osam godina bila prva pomoćnica. Sada će zauzeti njegovo mjesto, postajući član Biskupijskog vijeća i redoviti član Svećeničkog vijeća, s funkcijama odgovornosti za svećenike i vodstvo u crkvenim tijelima.
Ovo je nesumnjivo značajna novost: žena s liderskom ulogom unutar biskupovog savjetodavnog tijela u upravljanju biskupijom. Ipak, imenovanje je daleko od “prekretnice” kojoj se nadaju progresivniji članovi Crkve koji su u tome vidjeli korak naprijed u mučnom putu prema ređenju žena za svećenike ili đakone, o kojem raspravlja Povjerenstvo koje je (ponovno) osnovao Papa.
Marianne, dakle, neće biti “vikarica” ili biskupov broj dva, jer bi to imenovanje bilo nevaljano zbog bitnog zahtjeva službe, odnosno jer ta osoba, po trenutnom crkvenom zakonu, treba biti svećenik. Ona, tako, neće imati nikakvu liturgijsku ulogu, ali će u biskupovo ime imati velike odgovornosti na određenom dijelu biskupije. Štoviše, biskupov delegat je pravni institut koji se uvijek povjeravao laicima, u odnosu na teritorij ili pastoralno područje. Rijetko se događalo da se povjeri ženama.
“Nisam biskupski vikar, to je jasno. Neću dijeliti krizmu, neću pokapati svećenike – to su prethodno bile specifikacije biskupskog vikara. U praksi mogu puno učiniti: upravljam osobljem, uključujući i svećenike” – izjavila je za Katholisch.de. Na pitanje gdje stoji “u pogledu crkvene politike”, Pohl-Henzen odgovara da je “prilično u sredini”. “Nekad sam bila borbenija. S godinama se na stvari gleda drugačije. Više ne pozivam na ređenje žena za svećenike, čak i ako mislim da je to u osnovi dobro. Moramo poduzeti male korake za dobro Crkve, inače će se u Crkvi dogoditi rascjep. Prvo nam treba đakonsko ređenje žena”.
U razgovoru za stranicu Kath.ch, Marianne je kazala da se uopće ne osjeća u drugom planu u usporedbi s muškim i posvećenim “kolegama”. Novu dužnost shvaća kao “službu” Crkvi, jednako kako je već godinama činila u tri biskupijska vikarijata kao pastoralna asistentica («Pastoralassistentin»), u toj stvarnosti koja postoji već desetljećima u biskupijama u Švicarskoj, ali i Austriji ili Njemačkoj, gdje ima preko 3.270 pastoralnih asistenata, od kojih oko 1500 žena.
Biskupija Lausanne-Genf-Freiburg – prije nekoliko godina potresena zbog slučajeva zlostavljanja od strane opata katedrale Paula Frechauxa – podijeljena je u pet geografski definiranih vikarijata: Ženeva, Vaud, Neuchâtel, te Fribourg koji, pak, ima dva vikarijata: jedan francuski i jedan njemački.
