"Dva mjeseca karantene u kućnom pritvoru, primorani ostaviti naše najmilije da umru bez posljednjeg zagrljaja, naviknuvši se na streaming obreda i slavlja, smatrajući da vjera nije bitna, već kao mogućnost koje se je lako odreći, potaknuli su osjećaj izgubljenosti, stvarajući kulturu straha koje se neće biti lako riješiti", pitanja su o kojima je za portal La Nuova Bussola Quotidianapromišljao mons. Giovanni D'Ercole, biskup biskupije Ascoli Piceno, javlja Nedjelja.ba.
"Zadovoljan sam što je CEI (Talijanska biskupska konferencija) potakla da se čim prije omogući vjernicima sudjelovanje na slavljima svetih misa u našim crkvama. Mnogi zahvaljujemo na ovoj inicijativi, koja odgovara želji vjernika koji su na mnogo načina, u više navrata, izrazili svoju nelagodu tijekom ovog razdoblja, stoga se je za nadati da će odluka biti donesena što prije i to od strane CEI-a, a ne od talijanske vlade, premda u dogovoru s nadležnim tijelima, utvrditi način povratka na misu. Vratiti se na misu odmah, poštujući sigurnosne odredbe, ali bez popuštanja birokratskim kašnjenjima ili iscrpljujućim pregovorima", rekao je mons. D'Ercole i napomenuo da od prvog dana nastavljaju ponavljati da zatvaranje crkava ne može biti rješenje problema koronavirusa podvrgavajući se nametnutim odredbama, koje su lišile vjernike neotuđivog prava.
"Istina, euharistijski post je vrjednota kad izražava želju za primanjem Isusa i sjedinjenjem s Njime kao i sjedinjenje s braćom u crkvi, no pitam se hoće li to donijeti pastoralnu korist oživljujući vjeru kod onih gdje je bila ugušena ili uspavana u navici primanja sakramenata.
S vremenom ćemo vidjeti kakav je učinak ove karantene s nedostatkom proslava, pogreba, krštenja i izravnog kontakta pastira i vjernika. U redu je inzistiranje na tome da se možete moliti bilo gdje, ali budimo oprezni da ne poričemo vrijednost zajedništva kao suštinsku dimenziju kršćanske vjere. Međutim, Gospodin se koristi sa svime da nam pomogne i osobno sam optimist", ustvrdio je i izrazio nadu da će uskoro završiti "kućni pritvor kako bismo se konačno mogli ponovno zajedno moliti u crkvi".
Potom je postavio pitanje:"Što će biti s našim zajednicama nakon ove duge odvojenosti? Hoćemo li ih sve naći kao da se ništa nije dogodilo? Hoće li biti pune entuzijazma ili naviknute živjeti bez crkve jer se često tijekom ovog razdoblja ponavljalo da je molitva kod kuće jednako dobra, dapače, može biti Bogu i ugodnija."
Također je istaknuo kako je od ovog trenutka je biskupima i svećenicima nametnuta dužnost: "Pripremimo se za poslije, još bolje pripremiti poslije tražeći zajedno kako započeti iznova, svjesni da neće sve biti kao prije. Dva mjeseca karantene u kućnom pritvoru, inzistiranje na socijalnoj distanci i sigurnosnim mjerama, prisiljeni pustiti naše najmilije da umru bez posljednjeg zagrljaja, naviknuvši se na streaming obreda i slavlja, smatrajući da vjera nije bitna, već mogućnost koje se je lako odreći, potaknuli su osjećaj izgubljenosti, noćna mora koronavirusa koja uvjetuje naše svakodnevne odluke promijenila je načine djelovanja i potaknula prije svega osjećaj izgubljenosti i neizvjesnosti, stvarajući kulturu straha iz koje se neće biti lako povratiti. Iskoristiti ove dane za planiranje druge faze nije samo prilika, već i nužna potreba za sve. Mislim naročito na djecu, s kojom smo se susretali vjeronauku, a već su dugo prisiljeni živjeti zatvoreni u kući. Kada ćemo nastaviti ritam škole i kateheza? Kako bih udovoljio njihovim potrebama i potrebama škole koja će morati usvojiti mjere socijalnog distanciranja, mislim da mogu ponuditi mogućnost korištenja naših župnih struktura za učionice. U doba nesigurnosti kao što je ova, maksimalna raspoloživost je način suradnje kojom se biskupija želi pridružiti za dobro naših obitelji, djece i škole."
Na kraju je potaknuo "neka nas molitva prati i podržava, jer je vrijeme pred nama prepuno izazova i poteškoća".
