Riječ je o važnom, jasnom i točno određenom stajalištu; mi ne želimo ni izazivati smrt pacijenta, a ni pomoći mu da se usmrti – tim je riječima nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život, uveo u svečanost potpisivanja Zajedničke izjave monoteističkih abrahamskih religija o završetku života, koju su potpisali predstavnici tih triju religija.
Medicina pacijentima ne oduzima život
U svojemu je pozdravu nadbiskup Paglia istaknuo da je vrlo znakovito to što predstavnici triju monoteističkih religija potvrđuju obvezu poštovanja i promicanja ljudskoga života u trenutcima u kojima on, kada se približava smrt, pokazuje svoju krhkost i slabost. Taj je korak učinjen u svijesti o važnosti teme o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu u suvremenom kontekstu, i to ne samo s medicinskoga stajališta nego općenito s kulturnoga.
Tom se izjavom prije svega želi podsjetiti na istinsko značenje medicine koja pacijentima ne želi davati ili oduzimati život – napomenuo je nadbiskup te istaknuo da prekinuti život znači nijekati njegov smisao. Svjesni smo – dodao je – da se krećemo u prostoru u kojemu je teško neke stvari potpuno razdvajati.
Međutim, to nikad završeno traženje smisla, koje upravo bolest stavlja u pitanje, zadaća je koju obavlja kultura u svojoj cjelokupnosti. U tom okviru medicina nije obvezna po svaku cijenu vratiti zdravlje ili beskonačno produžiti život – primijetio je nadbiskup – nego uvijek se brinuti o osobi, pa i onda kada je bolest neizlječiva.
Širenje palijativne skrbi
Upravo zbog toga spomenuti dokument izražava nadu u širenje palijativne skrbi, u okviru koje se osobi posvećuje briga počevši od terapije boli. Valja ukloniti svaku sumnju o njezinoj povezanosti s logikama koje ne podupiru život – istaknuo je nadbiskup Paglia, jer – kako je rekao – istina je upravo suprotna, kao što je 2002. godine potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija ističući da palijativna skrb ne namjerava požurivati ni odgađati trenutak smrti, nego je njezina svrha pratiti pacijente, na sveobuhvatan način, u osjetljivom prijelazu u smrt, brinući također o pacijentovoj obitelji.
Izjava – važan korak u kulturi susreta
Nadbiskup je istaknuo i važnost ekumenske i međureligijske dimenzije tog događaja koji je omogućio da se donesu plodovi zajedništva kako bi se pružila služba svim ljudima u kojima – kako je rekao – svi mi vidimo Božje sinove i kćeri, te se tako možemo sve više prepoznati braćom. Danas stoga obilježavamo važan korak prema izgradnji kulture susreta kojoj nas je poučio papa Franjo – rekao je predsjednik Papinske akademije za život te pritom spomenuo Dokument o ljudskom bratstvu iz Abu Dhabija.
Prisutni u javnom životu uključujući ljude dobre volje
Sada treba nastaviti ići tim putom. Prije svega valja upoznati druge sa sadržajem izjave, ali i uključiti ih u dinamiku suradnje u različitim vjerskim zajednicama. I još više – napomenuo je nadbiskup – Treba proširiti krug naše komunikacije, šireći ga na subjekte koji su osjetljivi na tu poruku, čineći se kvascem u društvima u kojima žive naše zajednice i obraćajući se ljudima dobre volje. Zbog toga je nadbiskup Paglia potaknuo na prisutnost u javnom životu, sastavljajući govore koje mogu razumjeti i oni koji se koriste različitim kategorijama za tumačenje svijeta i ljudskoga života, ali koji svejedno imaju na srcu dostojanstvo ljudskih bića.
