Pozvani smo neprekidno moliti i ne umoriti se, poput djece kada svojim „zašto“ žele privući očev pogled – rekao je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra, komentirajući evanđelje današnje liturgije u kojem nam sveti Luka govori o okolnostima u kojima Isus poučava moliti „Oče naš“ (Lk 11,1-13). Učenici već znaju moliti, izgovarajući formule židovske tradicije, no žele živjeti istu „kvalitetu“ Isusove molitve.
Učenici mogu vidjeti da je molitva bitna dimenzija u životu njihovog Učitelja; naime, svaku njegovu važnu akciju obilježavaju duge molitve – rekao je Papa i istaknuo – Štoviše, zadivljeni su jer vide da ne moli kao drugi učitelji tog vremena; Njegova je molitva intimna veza s Ocem, toliko da žele sudjelovati u tim trenucima jedinstva s Bogom kako bi u potpunosti okusili njegovu slatkoću. Tako jednoga dana čekaju da Isus na skrovitom mjestu završi molitvu i onda ga traže: „Gospodine, nauči nas moliti“.
Odgovarajući na izričito pitanje učenika, Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve, niti poučava učinkovitu tehniku kako moliti i „dobiti“ nešto – rekao je Sveti Otac i primijetio – Umjesto toga poziva svoje učenike da iskuse molitvu, stavljajući ih izravno u komunikaciju s Ocem, potičući u njima čežnju za osobnim odnosom s Njim. U tom se sastoji novost kršćanske molitve! Ona je dijalog među osobama koje se ljube, dijalog utemeljen na povjerenju, podržavan slušanjem i otvoren za solidarnost. To je dijalog Sina i Oca, dijalog između djece i Oca. To je kršćanska molitva.
Stoga im daje molitvu „Oče naš“, možda najdragocjeniji dar koji nam je ostavio božanski Učitelj tijekom svojeg zemaljskog poslanja – rekao je papa Franjo i nastavio – Nakon što nam je otkrio svoje otajstvo Sina i brata, tom nam molitvom Isus pomaže ući u Božje očinstvo. Kada nas uči „Oče naš“ uvodi nas u Božje očinstvo i pokazuje način kako ući u molitveni i izravni dijalog s Njim, kroz djetinje povjerenje. To je dijalog između oca i sina, sina s ocem.
Ono što tražimo u „Oče našu“ sve je već ostvareno i dano nam je u Jedinorođenom Sinu, to jest posvećenje Njegova imena, dolazak Kraljevstva Božjega, dar kruha, oproštenje i oslobođenje od zla – rekao je Papa i dodao – Dok tražimo, otvaramo svoju ruku za primanje. To znači primati darove koje nam je Otac pokazao u Sinu. Molitva koju nas je Gospodin naučio, sinteza je svake molitve i uvijek je Ocu upućujemo u zajedništvu s braćom. Ponekad se događa da smo u molitvi rastreseni, no često osjećamo kako bismo se htjeli zaustaviti na prvoj riječi: „Oče“ i osjetiti to očinstvo u srcu.
Isus potom pripovijeda prispodobu o „dosadnom“ prijatelju i kaže: „Treba biti uporan u molitvi“ – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Dolaze mi u pamet mala djeca koja počinju postavljati pitanja koja ne razumiju. Pitaju oca: zašto? Traže tumačenja, no kada im otac počne tumačiti, postavljaju druga pitanja, ne slušajući cijelo tumačenje. Djeca se osjećaju nesigurna u mnogim stvarima koje počinju djelomično shvaćati i žele samo privući na sebe očev pogled i zato su tu mnogi njihovi, „zašto“.
Ako se u „Oče našu“ zaustavimo samo na prvoj riječi, učinit ćemo isto kao kad smo bili djeca, privući ćemo očev pogled. Reći „Oče, Oče“, isto je kao i reći „zašto, zašto“ i On će nas pogledati. Molimo Mariju, ženu molitve, da nam sjedinjenima s Isusom pomogne moliti Oca kako bismo živjeli evanđelje, vođeni Duhom Svetim – zaključio je papa Franjo.
