Oslanjati se, rasti i dozrijevati, tri su riječi na koje se papa Franjo osvrnuo jučer (03.12.) primivši u Vatikanu članove isusovačke međunarodne bogoslovije 'Collegio del Gesù'. Kolegij je 1968. godine, u Rimu osnovao tadašnji vrhovni poglavar Družbe Isusove, otac Pedro Arrupe, a Papa je za tu ustanovu rekao da je rasadnik koji dovodi svijet u Rim i Rim u svijet, Družbu u srce Crkve i Crkvu u srce Družbe.
Živite u kući u kojoj je živio sveti Ignacije Loyola, gdje je napisao Konstitucije i odakle je prvu subraću poslao u misije širom svijeta – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Nalazite se na svojim korijenima. To je milost vremena godina koje provodite u Rimu, milost temelja i podrijetla. Pozvani ste rast tijekom ovih godina puštajući korijenje. Važno je imati korijene i u njih ucijepljeno srce koje se u Bogu može širiti.
Pustiti korijenje i rasti znači boriti se bez predaha protiv svake duhovne svjetovnosti koja je najgore zlo koje nam se može dogoditi – citirao je papa Franjo isusovca Henria-Maria de Lubaca i upozorio – Ako svjetovnost zahvati korijenje, neće biti ni ploda, ni stabla. Po mojem mišljenju, to je najveća opasnost ovoga vremena; duhovna svjetovnost koja vas vodi u klerikalizam. Međutim, ako je rast stalno djelovanje protiv vlastitoga JA, bit će mnogo ploda.
Dva su pozitivna znaka rasta: sloboda i poslušnost – rekao je Papa i dodao – To su dvije kreposti koje napreduju ako idu zajedno. To je sloboda koja dolazi od Duha Svetoga i sloboda od samoga sebe. Duh Sveti slobodno govori svakome kroz osjećaje i misli, ne može biti zatvoren u tablice, nego ga srcem i na putu moraju prihvatiti slobodna djeca, a ne sluge.
Želim vam da budete slobodni sinovi koji se, ujedinjeni u različitosti, svaki dan bore kako bi osvojili veću slobodu. Kako za Isusa, tako i za nas, životna je hrana činiti volju Očevu i poglavara koje nam daruje Crkva. Pozvavši ih potom da donose pred Raspetoga i u euharistiji prikazuju patnju kojoj su svjedoci, povezujući službu riječi sa službom utjehe, Papa je na kraju potaknuo te mlade isusovce da nose teret jedni drugih, ali ne samo međusobnih krhkosti, nego različitih životnih povijesti, kultura i sjećanja naroda.
