Čuđenje i tjeskoba – dva su čimbenika na koje je u današnjem podnevnom nagovoru papa Franjo privukao pozornost 50.000 vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra. Komentirajući evanđeoski odlomak iz današnje liturgije, koji govori o putovanju nazaretske obitelji prema Jeruzalemu, o blagdanu Pashe, i traženju Isusa na povratku, Papa je istaknuo središnji položaj Sina Božjega u Svetoj Obitelji, čiji se blagdan slavi danas.
Život bez Isusa
Tijekom povratka iz Jeruzalema, Marija i Josip primijetiše da njihov dvanaestogodišnji sin nije među suputnicima. Nakon tri dana traženja i straha, nađoše ga u hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita – podsjetio je papa Franjo te posebno istaknuo tjeskobu koju su osjetili Djevica Marija i Josip, koji su primili toga Sina, čuvali ga i gledali kako među njima odrasta u dobi, mudrosti i milosti; bila je to prisutnost koja je rasla ponajviše u njihovu srcu.
Tjeskoba koju su osjetili tijekom ona tri dana bez Isusa, trebala bi biti i naša tjeskoba kada smo daleko od Njega, kada smo daleko od Isusa – primijetio je Papa. Trebali bismo osjetiti tjeskobu kada više od tri dana ne mislimo na Isusa, kada ne molimo, ne čitamo Evanđelje, kada ne osjećamo potrebu Njegove prisutnosti i Njegova utješnog prijateljstva. Mnogo puta prođu dani a da se ne sjetimo Isusa. Ali, to je vrlo ružno. Trebali bismo osjetiti tjeskobu kada se dogode takve stvari – istaknuo je papa Franjo.
Marija i Josip su ga tražili, i pronašli u hramu dok je poučavao; isto tako svaki vjernik može susresti božanskoga Učitelja u Božjem domu, i primiti poruku spasenja. U euharistijskom slavlju doživljavamo Kristovo iskustvo – objasnio je Sveti Otac – On nam govori, nudi nam svoju Riječ koja prosvjetljava naš put, daje nam svoje Tijelo u Euharistiji iz koje crpimo snagu za suočavanje sa svakodnevnim teškoćama.
Čuđenje nas otvara prema svijetu
Svim obiteljima u kojima iz različitih razloga nedostaju mir i sklad, Papa je dao primjer i zazvao zaštitu Svete nazaretske Obitelji, u kojoj je – kako je rekao – čuđenje bilo trajno prisutno, čak i u dramatičnom trenutku kao što je gubitak Isusa. Čuđenje i divljenje priječi ljude da uzmu sve zdravo za gotovo, tumačeći stvarnost i događaje iz povijesti jednostavno prema vlastitim kriterijima.
Čuditi se znači otvoriti se drugima, shvatiti tuđe razloge; takvo je ponašanje važno za obnavljanje narušenih međuljudskih odnosa, a prijeko je potrebno i za ozdravljenje otvorenih ranā u obitelji. Kada uzimamo zdravo za gotovo da smo u pravu, zatvaramo vrata drugima – upozorio je Papa te dodao – Naprotiv, bitno je održati čuđenje, diviti se onomu što je kod ljudi dobro, ponajviše kako bismo očuvali jedinstvo obitelji, to istinsko blago koje treba uvijek čuvati i štititi – istaknuo je papa Franjo.
