Na početku mise koju je jutros slavio u Domu svete Marte papa Franjo je molio za to da nitko ne iskoristi pandemiju za vlastite interese. U ovim trenutcima nemira, teškoćā i žalosti, ljudi često imaju mogućnost činiti mnogo dobrih stvari. Međutim, ima i onih koji se dosjete učiniti nešto što nije tako dobro, koji iskoriste trenutak za sebe, za vlastitu korist – primijetio je Papa te potaknuo – Molimo danas da Gospodin svima podari ispravnu savjest, transparentnu, kako bi se mogli pokazati pred Bogom ne srameći se.
U propovijedi je Papa komentirao odlomak iz Ivanova Evanđelja (Iv 11, 45-56) koji govori o odluci Sinedrija, nakon Lazarova uskrsnuća, da ubiju Isusa. Ta je odluka donesena na kraju postupnoga procesa; na kraju puta kušnje koji započinje od malih stvari, ali poslije se proširi u grijeh koji se samoopravdava. Kušnja se polako povećava, prenosi na druge i opravdava, i pritom mijenja srce. Iza te se napasti nalazi podmuklost đavla koji želi uništiti Isusa.
Dugo su farizeji, pa i veliki svećenici, bili nemirni jer su se u zemlji događale čudne stvari. Najprije Ivan, kojega su na kraju ostavili jer je bio prorok, krstio je i ljudi su odlazili njemu, ali nije bilo drugih posljedica – primijetio je Papa. Onda je došao Isus. Počeo je činiti znakove, čudesa, ali ponajviše govoriti ljudima koji su ga shvaćali, slijedili ga i nisu uvijek poštovali zakon, zbog toga je to unosilo veliki nemir. Onda su ga neki stavili na kušnju, ali Gospodin je uvijek imao jasan odgovor koji njima, zakonoznancima, nije padao na pamet – rekao je Sveti Otac te podsjetio na događaj sa ženom koja je imala sedam muževa. Nakon Isusova jasnog odgovora pismoznanci su otišli, pomalo postiđeni zbog njegove mudrosti.
Tako su otišli i poniženi, počevši od najstarijih, kada su htjeli kamenovati preljubnicu, i kada im je Isus rekao: 'Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen'. (…) Nakon Lazarova uskrsnuća mnogi su Židovi išli posjetiti Lazarove sestre; ali neki su išli vidjeti kako stvari stoje, te su izvijestili farizeje o onomu što je Isus učinio. Međutim, mnogi su povjerovali u Njega. Oni pak koji su išli, brbljavci, koji žive (brbljajući o drugima)… išli su ih izvijestiti.
Glavari su se svećenički i farizeji stoga okupili kako bi donijeli neku odluku. Što da radimo? Taj čovjek čini mnoge znakove. Ako ga pustimo da tako nastavi, svi će vjerovati u njega; postoji ta opasnost, narod će ga nasljedovati, odvojit će se od nas – govorili su – Doći će Rimljani i uništit će naš hram i naš narod. U tomu je bio dio istine, ali ne cijela istina; – napomenuo je Papa – bilo je to opravdanje, jer su, politički, bili pronašli ravnotežu s okupatorom, ali mrzili su rimskoga okupatora. Stoga je Kajfa, koji je bio najradikalniji, a bio je veliki svećenik, predložio da ubiju Isusa.
Bio je to cijeli proces koji je započeo malim nemirima u vrijeme Ivana Krstitelja, a poslije je završio tim sastankom svećeničkih glavara i farizeja. Takvo je postupanje upravo primjer kako napast djeluje u nama, jer iza njega je očito bio đavao koji je želio uništiti Isusa. Tako i napast u nama općenito djeluje na taj način; započinje nekom malom stvari, nekom željom, idejom, a onda raste, prenosi se na druge i na kraju se opravdava. To su tri koraka đavolske napasti u nama – istaknuo je Papa te napomenuo da su članovi Sinedrija, nakon odluke da ubiju Isusa, mirno otišli kući.
I svi mi, kada nas svlada kušnja, na kraju smo mirni, jer smo pronašli opravdanje za taj svoj grijeh, za to grješno ponašanje, za taj život koji nije u skladu s Božjim zakonom. Trebali bismo se naviknuti vidjeti taj proces kušnje u sebi. Proces koji mijenja naše srce iz dobroga u loše, koji nas vodi na nizbrdicu. Stvar polagano raste, zaražava druge i na kraju se opravdava. Kušnje u nas teško dolaze iznenada, jer đavao je lukav. Zna krenuti tim putom, istim onim koji je izabrao kako bi došao do presude Isusu.
Kada se nađemo u grijehu, kada padnemo, prvi korak koji imamo učiniti jest da tražimo oprost od Gospodina, ali onda se trebamo pitati: Kako sam uspio tamo pasti? Kako je započeo taj proces u mojoj duši? Kako se razvio? Koga sam zarazio? I kako sam se na kraju opravdao zato što sam pao? – rekao je Papa te istaknuo – Isusov je život uvijek primjer za nas, a ono što se dogodilo Isusu, dogodit će se nama; kušnje, opravdavanja, dobri ljudi koji su oko nas, a možda ih ne čujemo, i oni loši, kojima se nastojimo približiti kako bismo uvećali kušnju.
Međutim, nemojmo nikada zaboraviti – upozorio je Sveti Otac – iza nekog grijeha, iza pada, uvijek se nalazi napast koja je započela malena, onda je narasla, zarazila druge i na kraju pronašla opravdanje za taj pad. Neka nas Duh Sveti prosvijetli u poznavanju nutrine – rekao je na kraju papa Franjo te slavlje završio euharistijskim klanjanjem i blagoslovom, pozivajući vjernike na duhovnu pričest.
