I dalje molimo za bolesne – rekao je papa Franjo danas na misi u Domu svete Marte koja je izravno prenošena putem streaminga. Mislim na obitelji koje su zatvorene – istaknuo je – na djecu koja ne idu u školu i roditelje koji ne mogu izići iz kuće; neki su u karanteni. Neka im Gospodin pomogne otkriti nove načine, nove izraze ljubavi i suživota u ovoj novoj situaciji. To je lijepa prilika da se kreativno u obitelji ponovo pronađe istinska ljubav. Molimo za obitelji, kako bi se njihovi odnosi u ovom trenutku neprestano razvijali u svrhu dobra.
U čitanjima današnje liturgije nailazimo na ljudsko ponašanje koje privlači pažnju, no nije dobroga duha – rekao je Papa i primijetio – To je prezir. Nazarećani su počeli slušati Isusa, sviđalo im se kako je govorio, no potom je netko rekao: Na kojem je sveučilištu studirao? To je Marijin i Josipov sin, bio je tesar! Što nam on ima reći? I narod se rasrdio. Počeli su ga prezirati. A taj ih je prezir odveo u nasilje, te su Isusa, čijoj su se propovijedi na početku divili, izbacili van kako bi ga strmoglavili s brijega.
I Naaman koji je bio dobar čovjek i otvoren vjeri, razljutio se kada ga je prorok poslao da se u rijeci Jordanu okupa sedam puta – rekao je Sveti Otac i citirao – „Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Gospodina, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke damaščanske, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se u njima mogao okupati da postanem čist? Okrenu se i ode odande ljutit“. Otišao je s prezirom.
I u Nazaretu je bilo dobrih ljudi; no što je bilo iza tih dobrih ljudi, što ih je natjeralo na prezir i još gore na nasilje? – upitao je papa Franjo i protumačio – Ljudi su u nazaretskoj sinagogi kao i Naaman mislili da se Bog očituje samo u izvanrednim i neobičnim stvarima; da Bog nije mogao djelovati u uobičajenim životnim stvarima i u jednostavnosti. Prezirali su jednostavno. Naš Bog nam pomaže shvatiti da djeluje uvijek u jednostavnosti nazaretske kuće, svakodnevnog posla i molitve. Međutim, svjetovni nas duh vodi u ispraznost i privid.
I Nazarećani i Naaman završili su u nasilju – rekao je Papa i nastavio – Naaman je bio vrlo pristojan, no proroku je zalupio vrata i otišao. To je nasilje. Ljudi u sinagogi zagrijali su se i odlučili da će Isusa ubiti, no nesvjesno, te su ga izbacili kako bi ga strmoglavili. Prezir je ružno iskušenje koje vodi u nasilje.
Prije nekoliko dana pokazali su mi na mobilnom telefonu video snimku koja prikazuje vrata zgrade stavljenu u karantenu – rekao je Sveti Otac i dodao – Jedan mladi gospodin želio je izići. Čuvar mu je rekao da ne može. I on ga je počeo udarati s ljutnjom i prezirom, govoreći: 'Tko si ti, „crnčino“, da me spriječiš da odem?' To je prezir i oholo ponašanje, s lošim siromaštvom duha. To su oholice koji samo žive u obmani da su nešto više nego što jesu. To je duhovna „klasa“ ljudi koji preziru, dapače, često imaju potrebu prezirati i srditi se kako bi se osjećali kao osobe.
To se i nama može dogoditi, to je farizejski skandal, kako ga nazivaju teolozi, a to znači da se možemo skandalizirati nad stvarima koje su zapravo Božja jednostavnost, jednostavnost siromašnih i jednostavnost kršćana. Tada kažemo: „To nije Bog. Naš Bog je kulturniji, mudriji i važniji. Bog ne može djelovati u takvoj jednostavnosti“. To je uvijek prezir koji vas vodi u nasilje, bilo u fizičko nasilje ili u ogovaranje koje ubija kao i ono fizičko. Razmislimo o ta dva koraka; o preziru ljudi u nazaretskoj sinagogi i preziru Naamana, jer nisu shvaćali jednostavnost našega Boga – zaključio je papa Franjo.
