Slaveći obrede Čiste srijede, kardinal Pietro Parolin je najprije predvodio liturgiju stacija u crkvi Svetog Anzelma te potom pokorničku procesiju do bazilike Svete Sabine na rimskom brdu Aventino, gdje je u 17 sati slavio misu na početak korizme.
Neka Bog podaje mir koji ljudi nisu u stanju izgraditi
Kardinal Parolin pročitao je propovijed koju je Sveti Otac za tu prigodu pripremio, u kojoj je istaknuto da su molitva, milosrđe i post „lijekovi“, ne samo za nas, nego za sve, te da mogu promijeniti povijest. Oni su glavni putevi kojima Bog intervenira u naše živote i u svijet. Na ovaj dan molitve i posta za Ukrajinu, napisao je Papa, molimo od Boga taj mir koji muškarci i žene nisu u stanju sami izgraditi. Neka Gospodin usliši ove molitve, posebno ponizne i patničke onih koji bježe od nasilja, navodi Sveti Otac, te neka vrati mir u naša srca; vrati mir u naše dane.
Sveti Otac u homiliji je napomenuo kako se u evanđelju na Čistu srijedu navodi kako se trebamo suzdržati od prakticiranja svoje pobožnosti kako bi nas drugi vidjeli i hvalili; umjesto toga trebamo tražiti Oca koji je vječna, istinska i konačna nagrada, svrha naših života. Tuđa je nagrada prolazna, usmjerena prema sebi, napominje, traži divljenje za sebe, što je iluzija koja nas ostavlja neispunjenima.
Pepeo – ozbiljan znak
Osvrnuvši se u homiliji na obred pepeljenja, Papa je napisao kako nas ono štiti od pogreške stavljanja nagrade primljene od drugih ispred nagrade primljene od Oca. Pepeljenje, naveo je papa Franjo, označava ozbiljan znak koji nam pomaže cijeniti prolaznost našeg ljudskog stanja. To je poput lijeka gorkog okusa, dodao je, koje je učinkovito za liječenje bolesti izgleda, duhovne bolesti koja nas porobljava i čini nas ovisnima o divljenju drugih. Isus nas upozorava da čak i molitva, milosrđe i post mogu postati samoreferentni, istaknuo je Papa, te moramo nastojati nadvladati svoje često skriveno samozadovoljstvo te razotkriti i prepoznati vlastito licemjerje.
Pepeo može predstaviti „prazninu“ iza naše potrage za svjetovnim nagradama, napisao je Papa, i podsjetiti nas da je svjetovnost poput prašine koju odnese blagi nalet vjetra. Bilo bi dobro, napomenuo je u homiliji, da korizmu učinimo vremenom za obnavljanje, njegovanje nutarnjeg života te putovati prema Uskrsa, prema onome što je neprolazno, prema nagradi koju trebamo primiti od Oca. Korizma je put ozdravljenja koji ide iz dana u dan s obnovljenim duhom, doda je, a molitva, milosrđe i post dio su tog procesa.
U homiliji je Sveti Otac naglasio i kako molitva, u skrovitosti naših soba, postaje tajna da naši životi procvjetaju svuda, jer je to topao dijalog s povjerenjem koji tješi i proširuje naša srca. Neka naš pogled bude usmjeren u Raspetoga Gospodina, napisao je, da se naša srca otvore za dirljivu Božju nježnost i u njegove rane položimo svoje i rane našega svijeta.
Molitva koja se prakticira trebala bi uroditi plodom u milosrđu, nastavio je, s obzirom da nas korizmeno milosrđe, pročišćeno tim pepelom, vraća na ono što je bitno, na duboku radost koju možemo pronaći u davanju. Davanje milostinje, koja se prakticira daleko od „reflektora“, može ispuniti naša srca mirom i nadom. Na kraju, post nam pomaže cijeniti stvari po njihovoj istinskoj vrijednosti, a može uključivati i drugo osim hrane, napomenuo je Papa, predlažući da postimo od svega što u nama može stvoriti bilo kakvu ovisnost. Neka naša molitva, milosrđe i post rastu i budu lijek za sve, mijenjajući povijest na bolje, napisao je Sveti Otac u homiliji, koju je pročitao državni tajnik kardinal Pietro Parolin.
