Tim je riječima papa Franjo započeo završnu molitvu sinoćnjega križnoga puta u rimskom Koloseumu. Tradicija održavanja križnog puta u Koloseumu na Veliki petak seže u XVIII. stoljeće, u vrijeme pontifikata pape Benedikta XIV., a tradiciju je oživio papa Pavao VI. godine 1964. Ovogodišnje meditacije za 14 postaja križnog puta sastavila je skupina mladih u sklopu priprema za Biskupsku sinodu o mladima koja se održava u listopadu ove godine. Prigodni su tekstovi, među ostalim, obuhvaćali razmišljanjā o selilaštvu i kako na Internetu komunicirati s Isusom.
Sveti se Otac u svojoj molitvi usredotočio na tri ključne riječi: stid, kajanje i nadu, tražeći od Gospodina Isusa da nam uvijek udijeli odgovarajuće milosti svetog stida, svetog kajanja i svete nade. Imamo brojne razloge za osjećati stid – naglasio je Papa i nastavio – odabiremo moć i novac namjesto Boga, dajemo prednost svjetovnosti umjesto vječnosti, mladim ljudima ostavljamo svijet koji je skršen podjelama i ratovima, svijet koji proždire sebičnost i u kojem su mladi, ranjivi, bolesni i stariji marginalizirani. Papa Franjo je molio da stid obuzme sve one koji se daju zavesti ambicijom i ispraznošću, uključujući i neke crkvene službenike. Osjećamo stid jer smo izgubili osjećaj stida – kazao je.
Naše kajanje – nastavio je Sveti Otac – povezano je sa sigurnošću da nas jedino Bog može spasiti od zla, od naše mržnje, sebičnosti, oholosti, pohlepe, osvete, od našeg idolopoklonstva. Samo nas on može zagrliti i obnoviti naše dostojanstvo kao Njegove djece. Kajanje se rađa iz našeg stida – istaknuo je papa Franjo – iz sigurnosti da će naša srca uvijek biti nemirna dok u Tebi ne pronađu jedini izvor ispunjenja i mira. Kajanje dolazi iz svijesti naše malenosti, ništavnosti, ispraznosti i dopuštanja da budemo pozvani na obraćenje.
Pred Tvojim vrhovnim veličanstvom užiže se, u tami našeg očaja, iskra nade jer znamo da je Tvoja jedina mjera ljubavi prema nama neizmjerno nas ljubiti – rekao je Sveti Otac te je molio da evanđeoska poruka nastavi nadahnjivati tolike ljude, jer samo dobro može poraziti zlo i pokvarenost, samo oprost može nadvladati ogorčenost i osvetu, samo bratski zagrljaj može raspršiti neprijateljstvo i strah od drugoga.
Užiže se nada – nastavio je papa Franjo – jer tvoja žrtva nastavlja i danas širiti miomiris božanske ljubavi koja miluje srca tolikih mladih koji ti nastavljaju posvećivati svoje živote postajući živi primjeri djelatne ljubavi i besplatnosti u našem svijetu koji proždire logika dobiti i lake zarade. Užiže se nada zato što toliki misionari i misionarke i danas nastavljaju biti izazov uspavanoj svijesti čovječanstva riskirajući svoje živote kako bi ti služili u siromašnima, odbačenima, migrantima, nevidljivima, iskorištavanima, gladnima i zatvorenicima – kazao je Papa.
Užiže se nada – istaknuo je Sveti Otac – zato što je iz tvoga križa, ploda pohlepe i kukavičluka tolikih učitelja zakona i licemjera, provrlo uskrsnuće, pretvarajući tamu grobnice u sjaj zore nedjelje bez zalaska, poučavajući nas da je tvoja ljubav naša nada. Napomenuo je da se ta nada proteže na Crkvu, svetu i sastavljenu od grješnika, koja i danas, unatoč svim pokušajima da ju se diskreditira, nastavlja biti svjetlo koje rasvjetljuje, hrabri, diže i svjedoči Božju bezgraničnu ljubav prema čovječanstvu; Crkva nastavlja biti model altruizma, kovčeg spasenja te izvor sigurnosti i istine.
Pomozi nam, Sine čovječji, da sa sebe svučemo drskost razbojnika s lijeve strane te kratkovidnih i pokvarenih koji su u tebi vidjeli priliku koju treba iskoristiti, osuđenog kojeg treba kritizirati, poraženog kojeg treba ismijati, još jednu priliku za svaliti na druge, pa čak i na Boga, vlastite krivnje – rekao je papa Franjo i molitvu zaključio sljedećim riječima: Molimo te, Sine Božji, da umjesto toga budemo poput dobrog razbojnika koji te je gledao očima punim stida, kajanja i nade; koji je očima vjere vidio božansku pobjedu u tvom prividnom porazu i tako je prignuo koljena pred tvojim milosrđem i iskrenošću osvojio raj!
