Koja vrata otvara Duh? – pitanje je koje je papa Lav postavio danas, 24. svibnja, na svetkovinu Duhova, u nagovoru prije molitve Kraljice neba. Na toplom i sunčanom Trgu svetoga Petra Papa je, pred 30.000 okupljenih vjernika, potaknuo sve na razmatranje dara Duha Svetoga, obilno izlivenoga na prvu Crkvu i ponovno darovanoga njezinim članovima, kao svjetlo i snaga koja ih prati u svim životnim prilikama. Potaknuo je da ga zazivamo kako bi otvorio sva vrata koja su još uvijek zatvorena.
Moramo ponovno otkriti Boga kao Oca koji nas ljubi, graditi Crkvu u kojoj se svi osjećaju kao kod kuće i njegovati bratski svijet u kojemu vlada mir među svim narodima.
Susret s istinskom vjerom
Papa je istaknuo troja vrata koja valja otvoriti, podsjećajući na odlomak iz Djela apostolskih, u kojemu se opisuje kako je Duh došao poput silnoga vjetra koji je otvorio vrata potičući učenike da iziđu i naviještaju Radosnu vijest o uskrslome Kristu. Prva vrata koja valja otvoriti – rekao je papa Lav XIV. – vrata su samoga Boga, koji nam daje pravu vjeru, daje nam da razumijemo značenje Svetoga pisma, daje nam da ga upoznamo kao onoga tko nam je blizak i omogućuje nam da budemo dionici njegova života.
Duh Sveti nam pomaže steći osobno iskustvo Boga, susresti ga u Isusu, a ne samo u poštovanju nekog zakona, prepoznati ga u sebi i otkriti znakove njegove prisutnosti u svakodnevnom životu.
Crkva koja prima
Druga vrata – istaknuo je Papa – vrata su dvorane Posljednje večere, odnosno Crkve. Vjetar Duha odnosi strahove, strepnje pred izazovima svijeta, nesposobnost za dijalog s vremenima koja se mijenjaju, da bismo bili, kako je govorio papa Franjo, Crkva čija su vrata otvorena svima.
Duh otvara vrata Crkve kako bi prihvaćala i bila gostoljubiva prema svima, pa i prema onima koji su zatvorili svoja vrata Bogu, drugima, nadi, radosti života.
Jezik ljubavi
Posljednja vrata na koja je Papa upozorio jesu vrata srca koja valja otvoriti kako bi se među ljudima rodilo bratstvo.
Duh Sveti otvara vrata naših srca, pomažući nam svladati otpor, sebičnost, nepovjerenje i predrasude čineći nas sposobnima živjeti kao djeca Božja i međusobno kao braća i sestre. Tamo gdje je prisutan Duh Gospodnji, rađa se bratstvo među pojedincima, skupinama i narodima Zemlje, i svi govore jednim jezikom ljubavi, koji ujedinjuje i usklađuje različitosti.
(Vatican News)
