Sama Gospa izrekla je toliko poruka, poziva, pojašnjenja i upozorenja, a onda je napisano još više riječi, snimljeno još više fotografija, video priloga, svjedočanstava o tome što se ovdje događa, što Gospa želi reći i koji je smisao njezinih dolazaka, tako da se doista čini da se više ništa novo u vezi Gospinih dolazaka nema za reći ili poručiti.
POČNIMO ISPOČETKA
Svi znamo kako je čovjek nestalan i kako se brzo gasi žar ili iskra koja ga je jednom potakla da izabere neki poziv ili neki izbor u životu. Zato se često kaže da se s vremena na vrijeme trebamo podsjetiti tog izvora, tog prvotnog žara, kako u braku, tako i u posvećenom pozivu ili u životu neke redovničke zajednice. Ove godine 2026. kad slavimo 800 godina od preminuća sv. Franje Asiškoga, podsjetimo se kako je i on svojoj braći često govorio: "Braćo, započnimo ispočetka, jer dosad nismo ništa napravili!“ Ove riječi nemaju negativan prizvuk odustajanja, već su snažna poruka poniznosti, obraćenja i poticaj na ustrajnost. Franjo je bio svjestan da je na duhovnom putu uvijek potrebno vraćati se na sami početak i obnavljati svoj žar.
E pa nekako mi se čini da bi Gospa, nakon ovih 45 godina predavanja u 'Gospinoj školi života i ljubavi', iste ove riječi mogla uputiti i nama: „Draga djeco, započnimo ispočetka, jer dosad nismo ništa napravili!“
Svjesni ove važnosti povratka na izvore, i fratri ove župe kao moto svih službenih duhovnih obnova u župi za ovu 2026. godinu, 45. godinu Gospinih ukazanja, odabrali su geslo koje ide baš u ovom smjeru: ”Ad fontem! Na izvor!”
IZVOR: GOSPINO MAJČINSTVO
Ako se baš želimo vratiti na sam početak ukazanja, onda je to bio onaj Ivandan 24. lipnja 1981. god. Spomenutog dana, oko 18 sati djeca: Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović vidjeli su na predjelu zvanom Podbrdo (na brdu Crnica) divnu, mladu ženu s djetetom u naručju. Taj put im ona nije ništa rekla, nego je samo rukom davala znak da joj se približe. Ali oni, iznenađeni i prestrašeni, nisu joj ipak pristupili bliže, iako su odmah pomislili da je to Gospa.
Što nam dakle poručuje taj prvi susret djece i Gospe? Meni on najviše progovara o Gospinom bivstvu koji se svih ovih godina proteže kroz njezine poruke i njezino djelovanje: a to je ljubav i briga jedne Majke za svoju djecu.
Važno je naglasiti kako se Gospa taj prvi put nije ukazala sama, nego s djetetom Isusom u naručju, ističući svoje majčinstvo. Iz psihologije znamo kako se majčinska ljubav s pravom smatra najsličnijom Božanskoj ljubavi jer je bezuvjetna, nesebična i opraštajuća. Kao što majka bez ikakvih uvjeta stavlja dobrobit svog djeteta ispred vlastite, tako i Božja ljubav prema čovjeku nudi duboku utjehu, milost i trajnu prisutnost. Ova se usporedba najčešće temelji na nekoliko ključnih poveznica:
Bezuvjetnost: Majčinska ljubav ne traži zasluge. Dijete je voljeno jednostavno zato što postoji, što odražava temeljnu ideju bezuvjetne Božje ljubavi (često opisivane grčkim pojmom agape).
Nesebičnost i žrtva: Od začeća, preko odgoja pa kroz cijeli život, majka je spremna na nebrojene žrtve kako bi zaštitila i usmjerila svoje dijete. Ta potpuna predanost preslika je Stvoriteljeve brige za čovjeka.
Utjeha i iscjeljenje: Majka je prva koja pruža sigurnost i utjehu kada je dijete u strahu ili boli. U teološkom smislu, Bog se često opisuje kao onaj koji tješi poput majke.
Milost i opraštanje: Bez obzira na djetetove pogreške ili lutanje, majčinsko srce u pravilu uvijek pronalazi prostor za oprost i novi početak, baš kao što se opisuje i Božje beskrajno milosrđe.
Gospa nas ovdje u Međugorju želi učiti o ovakvoj ljubavi, želi nam biti primjer ovakve ljubavi i želi nam, po milostima datim od Svevišnjega, pomoći da i naša srca postanu sposobna ljubiti onako kako ljubi Njezino Srce. U Međugorju se stoga vodi bitka za ljubav, bitka za vječnost svakoga od njezine djece: jer, jednoga dana kad umremo, pred Bogom ćemo, kao našu nebesku plaću, našu ulaznicu za Raj, naći samo ono što smo dali drugima! Gospa se zbog toga ovdje brine i 45 godina dolazi k nama kako bi nas ponovno osposobila za Vječnost.
GOSPA NAS VODI ISUSU KOJI LIJEČI RANJENA SRCA
Čovjek je biće koje imitira i uči oponašajući. Zato su za čovjekov rast i razvoj najvažniji primjeri koje u životu susreće kao i modeli koje želi imitirati. Svijet zloga to zna, zato iskorištava ovu ljudsku sposobnost dajući mu krive modele i primjere koji ga vuku ka izvanjskom, sebičnom, potrošačkom načinu života, u kojem nakon konzumacije sve postaje bezvrijedno, pa i on sam kad prestane imati kupovnu moć. Pred čovjeka se stavljaju užitak, novac i moć kao preduvjeti sreće, a zdravlje i savršenstvo kao ciljevi do kojih bezuvjetno treba stići ne obazirući se na potrebe ili iskorištavanje drugih u postizanju vlastitih sebičnih ciljeva.
Sv. Pavao lijepo je prorokovao za ova vremena: „Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“ (2 Tim 4, 1)
Svojim dolaskom sa djetetom Isusom u naručju, svojom majčinskom pojavom Gospa nam pokazuje jedini istiniti zakon samoostvarenja ovdje na zemlji i u vječnosti– a to je nesebično darivanje drugima, sebedarje, polaganje svog života za sreću drugog, onako kako je i Isus rekao svojim učenicima, a na kraju i učinio: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje".(Iv 15, 13)
Mi vjerujemo kako je čovjek stvoren u savršenom skladu s Bogom i prirodom, ali je zbog pada u grijeh njegova narav postala ranjiva, sklona zlu, bolu i prolaznosti. Naše srce je ranjeno grijesima, emocionalnim i duhovnim ranama. Teško nam je ljubiti sebe, druge a ponajviše Boga. Gospa vidi ovu našu nemoć. I zato njezina gesta kojom poziva djecu – vidioce da joj se približe, znači poziv svima nama, cijelom ljudskom rodu da pristupi bliže Onome koji jedino može liječiti srca ranjena – njezinom Sinu, Isusu Kristu.
Zato se za Međugorje kaže: „Po Mariji k Isusu!“. Jer Ona ne vodi sebi, Ona nas preko njezinih glavnih poruka (tzv. pet kamenova): poziva na svakodnevnu molitvu krunice, poziva na življenje sakramentalnog života (svakodnevne svete mise i česte ispovijedi), poziva na post, poziva na čitanja Božje riječi i poziva na činjenja dobrih dijela, zapravo želi privući k Isusu koji će svojom silom kojom može sve obnoviti, izliječiti i naša srca i učiniti ih sličnima svome srcu. Srcu koje je tako ljubilo svijet da je dalo svoj život kao otkupninu za mnoge.
Sigurno nije slučajno da su Gospina ukazanja započela baš u mjesecu lipnju, mjesecu koje je posvećeno Presvetom Srcu Isusovu! Tako Isusovo srce i Gospina Majčinska ljubav ostaju izvor na koji se trebamo iznova vraćati kako bi im postajali sve sličniji i sve više postajali ljudi sposobni za ljubav; Gospina djeca, u ovom svijetu 'odraslih' koju su zaboravili što znači biti blaga i ponizna srca.
S druge strane, samo ljudi 'blaga i ponizna srca', imaju u sebi i stvaraju oko sebe ozračje mira zbog kojeg je Kraljica Mira i došla k nama. Stoga, Kraljice Mira, i dalje moli za nas!
Paula Tomić / Glasnik Mira, lipanj 2026.
