Kada molimo, to nikada ne činimo sami. Iako ne mislimo na to, uronjeni smo u veličanstvenu rijeku zaziva koja nam prethodi i koja se nastavlja nakon nas – rekao je papa Franjo na početku kateheze na općoj audijenciji, koju je posvetio vezi između molitve i općinstva svetih. U Papinu je katehezu uveo odlomak iz Poslanice Hebrejima u kojemu se govori o prvim kršćanima u hodu, pogleda uperenoga u Isusa, okruženima „tolikim oblakom svjedokâ“.
Sveti je Otac istaknuo stalno prepletanje između osobnoga iskustva i iskustva naroda i čitavoga čovječanstva, kojima pripadamo, izraženoga u molitvama sadržanima u Bibliji; riječ je o oslobađanju, progonima, izgnanstvima, te trenutcima radosti kao što je Marijin susret s rođakinjom Elizabetom, opjevan u himnu Veliča. U molitvi žalost jedne osobe postaje žalost sviju, a tako je i s radošću.
Svaki put kada sklopimo ruke i otvorimo srce Bogu, nalazimo se u društvu nepoznatih svetaca i priznatih svetaca koji mole s nama, i koji posreduju za nas kao starija braća i sestre koji su prošli kroz ljudsku pustolovinu kao što je naša. U Crkvi nema žalosti koja je usamljena, nema suze koja je prolivena u zaborav, jer sve diše i sudjeluje u zajedničkoj milosti – napomenuo je Papa.
Podsjetio je potom kako su grobovi nekada bili smješteni blizu crkvi, kao da se želi reći da u svakoj euharistiji na neki način sudjeluje niz onih koji su nam prethodili. Tamo se nalazi prenesena vjera koju smo primili, a s njom i način molitve. Svetci su još uvijek ovdje, nisu daleko od nas – napomenuo je Papa te dodao – To su svjedoci koje ne štujemo; ne štujemo te svece ali ih duboko poštujemo, a koji nas na tisuću različitih načina upućuju na Isusa Krista, jedinoga Gospodina i Posrednika između Boga i čovjeka. Svetac koji ne upućuje na Isusa Krista nije svetac, a ni kršćanin. Svetac te podsjeća na Isusa Krista, jer je on prošao tim putom života kao kršćanin. Svetci nas podsjećaju da i u našem životu, iako slabom i obilježenom grijehom, može procvjetati svetost.
I u posljednjem je trenutku života moguće obratiti se – rekao je Papa te podsjetio da je prvi kanonizirani svetac, kojega je kanonizirao sâm Isus, bio razbojnik, dobri razbojnik. Svetost je put života, susreta s Isusom, bilo dugoga, bilo kratkoga, bilo samo u jednom trenutku.
Pozivajući se na Katekizam, papa Franjo je objasnio da svetci ne prestaju brinuti o onima koje su ostavili na zemlji, te da ih stoga možemo i trebamo moliti da posreduju za nas i za cijeli svijet. Riječ je o „otajstvenoj solidarnosti“ u Kristu između nas i onih koji su nam prethodili. Tu molitvenu vezu između nas i svetaca, odnosno između nas i ljudi koji su stigli u puninu života, tu vezu molitve doživljavamo već ovdje, u zemaljskom životu; molimo jedni za druge, tražimo i prikazujemo molitve…
Prvi način molitve za nekoga jest razgovor s Bogom o njemu ili o njoj. Ako to činimo često, svaki dan, naše se srce ne zatvara, ostaje otvoreno za braću. Molitva za druge prvi je način na koji ih volimo i potiče nas na konkretnu blizinu – kazao je te dodao – I u trenutcima sukoba, jedan od načina za njegovo rješenje, za njegovo ublažavanje, jest molitva za osobu s kojom sam u sukobu. I s molitvom se nešto mijenja. Prvo što se promijeni jest moje srce, moje ponašanje. Gospodin ga mijenja kako bi omogućio susret, novi susret, te kako bi se izbjeglo da sukob postane rat bez kraja.
Mnogi su od nas kršteni imenom Marija, nekoga svetca ili svetice, i to nije bez smisla – primijetio je Papa te istaknuo – Oni samo čekaju da nam pomognu. Ako u našem životu kušnje nisu prešle vrhunac, ako smo još sposobni za ustrajnost, ako unatoč svemu idemo naprijed s povjerenjem, možda sve to, više nego svojim zaslugama, dugujemo zagovoru brojnih svetih; nekih na nebu, i drugih na zemlji poput nas, koji su nas zaštitili i pratili, kako bismo svi znali da ovdje na zemlji ima svetih ljudi, svetih muškaraca i žena koji žive u svetosti; oni to ne znaju, ni mi to ne znamo, ali ima svetih, svakodnevnih, skrivenih svetaca ili, kako ja rado kažem, „svetaca iz susjedstva“, onih koji žive s nama u životu, koji rade s nama i vode život svetosti – istaknuo je na kraju papa Franjo.
Nakon kateheze, obraćajući se vjernicima poljskoga jezika, Papa je podsjetio da se sljedeće nedjelje u Crkvi slavi blagdan Božjega milosrđa, koji je ustanovio sveti Ivan Pavao Drugi. On nas je podsjetio da izgleda kao da liturgija te nedjelje ocrtava put milosrđa koje, dok obnavlja odnos svake osobe s Bogom, potiče među ljudima nove odnose bratske solidarnosti. Čovjek, naime, prima milosrđe od Boga, ali pozvan je također 'imati milosti' prema drugima. Molimo za milost praštanja i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu – rekao je na kraju papa Franjo.
