Neka Duh Sveti dade da shvatimo Kristovu ljubav prema nama, i pripremi naše srce kako bismo se prepustili Gospodinovoj ljubavi – rekao je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj misi slavljenoj u Domu svete Marte, komentirajući prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Poslanice svetoga Pavla Rimljanima. Papa je primijetio da bi Apostol narodā mogao čak izgledati pomalo ohol, previše siguran u sebe, kada tvrdi da nas neće ni nevolje, ni tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibelj, a ni mač uspjeti rastaviti od ljubavi Kristove.
Majčina ljubav
Ipak, – istaknuo je Papa tumačeći riječi svetoga Pavla – uz Gospodinovu smo ljubav nadmoćni pobjednici. Bio je to i sveti Pavao jer je od trenutka kada ga je Gospodin pozvao, na putu prema Damasku, počeo shvaćati Kristovo otajstvo; zaljubio se u Krista, obuzet snažnom ljubavlju, – primijetio je Papa – velikom, ne nekim razlogom kao iz sapunice. Bila je to ozbiljna ljubav, i to toliko da je osjećao da ga Gospodin uvijek prati, u lijepim i ružnim stvarima.
To je osjećao s ljubavlju. A ja se pitam: volim li i ja toliko Gospodina? Kada dođu ružni trenutci, koliko puta čovjek osjeti želju reći: 'Gospodin me napustio, više me ne voli', i želio bi ostaviti Gospodina. Pavao je, međutim, bio siguran da ga Gospodin nikada ne napušta – istaknuo je Papa – Shvatio je Kristovu ljubav u vlastitom životu. To je put koji nam pokazuje Pavao; put ljubavi, uvijek, u dobrim i lošim stvarima, uvijek naprijed. To je Pavlova veličina.
Dati život za drugoga
Kristova se ljubav ne može opisati; ona je nešto veliko – dodao je Papa. Upravo je Njega Otac poslao da nas spasi, i to je učinio s ljubavlju, dao je život za nas. Nema veće ljubavi od one kada se vlastiti život dade za drugoga. Pomislimo na jednu mamu, na ljubav majke koja daje život za svoje dijete; uvijek ga prati u životu, u teškim trenutcima (…) Ta je ljubav blizu nas; Isusova ljubav nije neka apstraktna ljubav, to je ljubav između mene i tebe, i ona obuhvaća svakoga od nas, s imenom i prezimenom.
Plač zbog svakoga od nas
U odlomku iz Lukina evanđelja Papa pak primjećuje nešto od konkretne Isusove ljubavi. Govoreći o Jeruzalemu Isus se spomenuo koliko je puta htio skupiti njegovu djecu, „kao kvočka piliće pod krila“, ali oni ne htjedoše. Stoga plakaše. Ljubav Krista vodi do plača zbog svakoga od nas. Koliko je tu nježnosti (…) Isus je mogao osuditi Jeruzalem, reći ružne stvari… I žali se zato što se ne prepušta ljubavi poput kvočkinih pilića. To je nježnost Božje ljubavi u Isusu.
I to je Pavao shvatio. Ako ne dođemo do toga da osjetimo, da shvatimo nježnost Božje ljubavi u Isusu prema svakomu od nas, nikada nećemo moći shvatiti što je Kristova ljubav. To je takva ljubav, uvijek čeka, strpljivo; to je ljubav koja posljednju kartu igra s Judom, kad mu kaže: „Prijatelju“; daje mu rješenje, sve do kraja. Tako je i s velikim grješnicima; On tom nježnošću ljubi sve do kraja. Ne znam razmišljamo li mi o tako nježnom Isusu, – primijetio je Papa – o Isusu koji plače, kao što je plakao na Lazarovom grobu, kako je plakao ovdje, gledajući Jeruzalem.
Ljubav koja postaje suza
Sveti je Otac stoga potaknuo da se pitamo plače li Isus zbog nas. On, koji nam je dao mnogo, dok mi često izabiremo druge putove. Ljubav Božja postaje suza, plač, plač nježnosti u Isusu. Zbog toga se sveti Pavao zaljubio u Krista i ništa ga nije moglo odvojiti od Njega – istaknuo je na kraju Papa.
Radio Vatikan
