U ispovjedaonici se susreće zraka milosne ljubavi koja srce od kamena mijenja u srce od mesa, koja ostvaruje promjenu zahvaljujući milosrđu i prepuštanju u zagrljaj te ljubavi – tim je riječima papa Franjo ocrtao snagu sakramenta pomirenja, govoreći sudionicima 31. tečaja o Unutrašnjem sudištu koji se, u organizaciji Apostolske penitencijarije održava on line od 8. ožujka, a na kojemu sudjeluje 870 pripadnika klera. Tečaj se održava upravo u vrijeme korizme, u vrijeme pustinje – kako je rekao Sveti Otac – vrijeme obraćenja, pokore i prihvata milosrđa.
U ljubavi koja preobražava postoji „vježbaonica“ koju valja posjećivati – istaknuo je Papa – a to je ljubav prema drugima. Tamo, naime, možemo „mogućom ljubavlju“ odgovoriti na Božju ljubav i na njegovo milosrđe. Onoga koga je Ljubav prihvatila, taj ne može ne prihvatiti brata. Tko se prepustio Ljubavi, ne može ne tješiti ožalošćene. Komu je Bog oprostio, ne može ne oprostiti braći od srca – istaknuo je Papa.
Tri su izraza koja je Papa istaknuo u svojem razmišljanju. Prvi je „prepustiti se ljubavi“, što znači učiniti pravi čin vjere. Bog zove, a čovjek odgovara. Ići se ispovjediti – napomenuo je – nije kao kada idemo u čistionicu da bismo uklonili neku mrlju; to je nešto drugo. Vjera je susret s milosrđem, sa samim Bogom koji je milosrđe – ime je Božje Milosrđe – ona je i prepuštanje u zagrljaj te Ljubavi, otajstvene i velikodušne, koja nam je toliko potrebna, ali kojoj se katkada bojimo prepustiti.
Zbog toga postoji opasnost da padnemo u zagrljaj svjetovnoga mentaliteta koji donosi tugu, žalost i samoću. Zato ispovjednik treba biti sposoban uvijek se diviti zbog braće koja traže Božji oprost i koja Mu se, zbog vjere, prepuštaju, predajući sebe u ispovijedi. Žalost zbog vlastitih grijeha znak je toga prepuštanja Ljubavi punog pouzdanja – primijetio je Papa.
Druga točka Papina razmišljanja jest „dopustiti da nas ljubav preobrazi“, jer se ne mijenjamo zbog niza pravila koja valja poštovati, nego zbog čari ljubavi koju smo osjetili i koja nam je dana besplatno. Konkretan je primjer Isus i njegova smrt na križu za nas. Tako se Ljubav, koja je sâm Bog, učinila vidljivom ljudima, i to na prije nezamisliv, potpuno nov način, te je stoga sposobna sve obnoviti.
Pokajnik koji u sakramentalnom razgovoru susretne zraku te milosne Ljubavi, dopušta da ga preobrazi Ljubav, Milost, te počinje živjeti preobrazbu srca od kamena u srce od mesa. Ta se preobrazba daje na svakoj ispovijedi. I u osjećajnom je životu tako; mijenjamo se za susret s velikom ljubavlju. Dobar ispovjednik je stoga uvijek pozvan uočiti čudo promjene, primijetiti djelo Milosti u srcu pokajnika, podupirući što je više moguće tu preobrazbu koja je djelo Ljubavi.
Prepušteni, preobraženi i spremni uzvratiti ljubav – to je put na koji upozorava Papa u trećem dijelu svojega razmišljanja u kojemu je istaknuo „odgovor na Ljubav“. Napomenuvši da mi nećemo nikada moći potpuno odgovoriti na božansku Ljubav, zbog nenadoknadive razlike između Stvoritelja i stvorenjā, papa Franjo je istaknuo da nam, međutim, Bog pokazuje moguću ljubav, a to je ljubav prema bratu. Ljubav je prema bratu mjesto stvarnoga odgovora na Božju ljubav; ljubeći braću pokazujemo sebi, svijetu i Bogu da Ga doista volimo te da odgovaramo na njegovo milosrđe.
Uz prvenstvo ljubavi, dobar ispovjednik uvijek upozorava na prijeko potrebnu ljubav prema bližnjemu, poput svakodnevne vježbaonice u kojoj se vježba ljubav prema Bogu. Trenutna odluka da više ne počinimo grijeh, znak je volje da odgovorimo na Ljubav – istaknuo je Papa. Česta ispovijed – objasnio je potom – i za pokajnika i za ispovjednika postaje put posvećenja, škola vjere, prepuštanja, promjene i odgovora na milosrdnu Očevu ljubav.
Draga braćo, mislimo uvijek na to da je svatko od nas grješnik kojemu je oprošteno. Ako se netko od nas ne osjeća tako, bolje je da ne ide ispovijedati, bolje da ne bude ispovjednik. Svatko je od nas grješnik kojemu je oprošteno, postavljen u službu drugima kako bi i oni, kroz sakramentalni susret, mogli susresti onu Ljubav koja je zadivila i promijenila naš život – rekao je Papa.
Mnogo je savjeta papa Franjo dao ispovjednicima koje je potaknuo da budu milosrdni, što – kako je objasnio – ne znači biti širokogrudan, nego brat, otac, tješitelj. Valja primati u miru, očinski… Primati pružajući mir, te dopustiti osobi da govori. Ispovjednik katkada primijeti da ima teškoća u iznošenju nekog grijeha; ali ako to shvati, neka ne postavlja indiskretna pitanja – savjetovao je Papa te objasnio – Valja se zaustaviti kako ne bismo izazvali još veću bol, veću muku; to treba činiti bez uzaludnih pitanja izbjegavajući izgled „šerifa koji te muči“.
Na kraju je papa Franjo potaknuo nazočne da tu dragocjenu službu, koju su ispovjednici pozvani obavljati, povjere svetom Josipu, čovjeku pravednom i vjernom.
