Papa se u svojoj propovijedi usredotočio na današnja misna čitanja, promišljajući o različitim stavovima koje čovjek može zauzeti prema Gospodinovoj novosti, koji nam uvijek dolazi u susret s nečim novim i izvornim.
Govoreći o uskogrudnosti zakonoznanaca na koju nailazimo u 10. poglavlju Evanđelja po Ivanu, Sveti je Otac objasnio da je njihovo obdržavanje zakona postala krutost. Budući da su se postavili u središte, ostali su nepomični pred djelima koje je činio Duh Sveti i neosjetljivi na novosti. Papa je na poseban način istaknuo njihovu potpunu nesposobnost da razlučuju znakove vremenā, njihovo robovanje riječima i idejama.
Uvijek se vraćaju na isto pitanje – nastavio je Sveti Otac – Jednostavno nisu u stanju izići iz tog svog zatvorenog svijeta; robovi su ideja. Primili su zakon koji je bio život, ali su ga „destilirali“, pretvorili su ga u ideologiju. Na taj način idu okolo i nisu u stanju izići van, a svaku novost u svom životu vide kao opasnost – upozorio je papa Franjo.
Stav sinova i kćeri Božjih bi pak trebao biti sasvim drugačiji. Premda su možda ispočetka imali određena protivljenja Božjoj volji, slobodni su i sposobni u središte postaviti Duha Svetoga – kazao je Papa navodeći potom primjer prvih učenika, o kojima pripovijeda prvo čitanje iz Djela apostolskih (11,19-26). U tom se čitanju očituje njihova poslušnost novome i stav sijanja riječi Božje, pa i mimo uobičajene sheme „tako je oduvijek bilo“. Ostali su poslušni Duhu Svetom kako bi ostvarili nešto što je bilo više od revolucije, više od snažne promjene, a u središtu je bio Duh Sveti: ne zakon, nego Duh Sveti – istaknuo je Sveti Otac.
Tadašnja je Crkva bila Crkva u pokretu, Crkva koja je išla iznad sebe – nastavio je Papa – To nije bila zatvorena skupina izabranih, nego misionarska Crkva. Zapravo, ravnoteža se Crkve sastoji, takoreći, upravo u pokretljivosti, u vjernosti Duhu Svetome. Netko je jednom usporedio ravnotežu Crkve s balansiranjem na biciklu. [Bicikl] ostaje stabilan dok se kreće, no kad se ništa ne čini prilikom vožnje, tada se pada. To je dobar primjer – napomenuo je papa Franjo.
Zatvaranje i otvaranje dva su suprotstavljena pola, ali koja očituju kako se ljudi mogu ponašati prema Duhu Svetome. Otvaranje je bilo svojstveno učenicima – istaknuo je Papa – čak i onda kad su ispočetka imali određena protivljenja. Papa Franjo je upozorio da to protivljenje nije bilo samo ljudsko, nego je čak bilo jamstvo da neće dopustiti da ih zavara bilo što, a potom bi pomoću molitve i razlučivanja pronalazili put.
Uvijek će postojati protivljenja Duhu Svetome, sve do kraja svijeta. Neka nam Gospodin udijeli milost znati se protiviti onome što dolazi od zla i što oduzima našu slobodu, a da se, s druge strane, znamo otvoriti novostima, no samo onima koje dolaze od Boga, snagom Duha Svetoga – istaknuo je Sveti Otac i zaključio – Neka nam također udijeli milost razlučivanja znakova vremena kako bismo donosili odluke koje trebamo donositi u određenom trenutku.
