Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene! – istaknuo je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra, komentirajući evanđelje današnje liturgije u kojem Isus svoje učenike poziva na stalnu budnost kako bi uočili Božji prolazak u svojem životu (usp. Lk 12,32-48). Isus ukazuje na načine kako treba dobro živjeti tu budnost: „Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene“ – citirao je Papa i naglasio – Prije svega „opasani bokovi“, slika je koja podsjeća na ponašanje hodočasnika koji je spreman za put. Radi se o tome da se ne ukorjenjujemo u ugodna i sigurna prebivališta, nego da se u jednostavnosti i povjerenju prepuštamo Božjoj volji koja nas vodi prema cilju.
Naime, tko ima povjerenja u Boga, dobro zna da život vjere nije nešto statično, nego dinamično – rekao je Sveti Otac i primijetio – To je neprekidno putovanje, uvijek kretanje prema novim etapama na koje nam sam Gospodin ukazuje iz dana u dan. Potom se od nas traži da imamo „upaljene svjetiljke“ kako bismo mogli rasvijetliti tamu noći. Pozvani smo živjeti istinsku i zrelu vjeru, sposobnu osvijetliti mnoge „noći“ života. Svjetiljka vjere traži da ju neprestano punimo susretom srca s Isusovim srcem, u molitvi i slušanju Njegove riječi.
Ta nam je svjetiljka povjerena za dobro svih – rekao je papa Franjo i nastavio – Stoga, nitko se ne može povući u svoju nutrinu, imajući sigurnost u vlastito spasenje, ne zanimajući se za druge. Istinska vjera otvara srce bližnjemu i potiče na konkretno zajedništvo s braćom, osobito s onima koji su u potrebi. Isus zatim pripovijeda prispodobu o slugama koji čekaju gospodarev povratak koji se vraća sa svadbe, prikazujući tako još jednu dimenziju budnosti: biti spremni za posljednji i konačan susret s Gospodinom.
„Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!“ – citirao je Papa i objasnio – Tim nas riječima Isus podsjeća da je život hod prema vječnosti. Dakle, pozvani smo razvijati svoje talente i nikada ne zaboraviti da „nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo“ (Heb 13,14). U toj perspektivi svaki trenutak postaje dragocjen i zbog njega treba živjeti i djelovati na ovoj zemlji, imajući u srcu čežnju za nebom.
Ne možemo uistinu razumjeti u čemu se sastoji ta najveća radost, ipak Isus nam je dao da je naslutimo uz pomoć prispodobe o gospodaru koji će na povratku, našavši sluge budnima, „pripasat se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih“. Tako se očituje vječna nebeska radost; situacija se preokreće, nećemo više služiti Bogu, nego sam Bog će služiti nama. Misao o konačnom susretu s Ocem, bogatim milosrđem, ispunja nas nadom i potiče na stalnu zauzetost za svoje posvećenje i izgradnju pravednijega i bratskijega svijeta. Neka Blažena Djevica Marija svojom majčinskom zaštitom podrži to naše nastojanje – zaključio je Sveti Otac.
