medjugorje shop 3

Papa: Crkva nije utvrda, nego šator koji sve prihvaća

Crkva nije utvrda, nego šator koji može proširiti svoj prostor i omogućiti pristup svima – rekao je papa Franjo danas u katehezi tijekom opće audijencije na Trgu svetoga Petra.

Crkva nije utvrda, nego šator koji može proširiti svoj prostor i omogućiti pristup svima – rekao je papa Franjo danas u katehezi tijekom opće audijencije na Trgu svetoga Petra. Nastavivši s nizom kateheza o Djelima apostolskim i putovanju Božje riječi kroz svijet koje je započelo nakon snažnog progona, Papa je rekao da progoni ne samo da nisu zaustavili putovanje Božje riječi, nego su joj omogućili širenje i putovanje novim putovima. Naime, kršćani su morali pobjeći, a pobjegli su s Božjom riječi i raspršili se pomalo posvuda.

Iz Djela apostolskih proizlazi narav Crkve koja nije utvrda, nego šator koji može proširiti svoj prostor, kako bi svi mogli ući u njega – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Crkva je ona koja izlazi ili nije Crkva; ona je na putu i uvijek se širi ili nije Crkva. Radi se o Crkvi koja uvijek ima otvorena vrata. Zatvorena vrata u kršćanskom jeziku, i ne samo u njemu, nikada nisu dobar znak, zato je dobro izbjegavati hladnoću i odbacivanje koje one stvaraju.

Kada vidim neku crkvu, u ovom gradu ili u drugoj biskupiji, odakle dolazim, sa zatvorenim vratima, to je loš znak – rekao je papa Franjo i napomenuo – Crkve uvijek moraju imati otvorena vrata, jer to je znak onoga što je Crkva: uvijek otvorena. Crkva je pozvana uvijek biti Očev otvoreni dom. Tako da ako netko želi slijediti nadahnuće Duha i približava se tražeći Boga, neće naići na hladnoću zatvorenih vrata.

Polazeći iz Antiohije, središta misijskog djelovanja, Pavao i Barnaba, poslani od Duha Svetoga, prolazili su kroz razna mjesta – rekao je Papa i nastavio – I evanđelje je s njima prvi put došlo i do poganskih područja. To je bila velika novost koja je pokrenula vrlo burnu raspravu, toliku da su Židovi isticali potrebu obrezanja radi spasenja. Da bi se riješilo to pitanje Pavao i Barnaba u Jeruzalemu su sazvali sabor apostola i starješina. Taj se smatra prvim saborom u povijesti Crkve, čija je zadaća bila osvijetliti vrlo osjetljivo teološko, duhovno i disciplinsko pitanje, odnosno odnos između vjere u Krista i izvršavanja Mojsijevog zakona.

Govori Petra i Jakova, stupova majke Crkve, za vrijeme sabora bili su odlučujući – rekao je Sveti Otac i podsjetio – Njih su dvojica pozvali da se poganima ne nameće obrezanje, nego da samo moraju odbaciti idolopoklonstvo i sve njegove izraze. Iz rasprave je proizišao zajednički put, te je ta odluka potvrđena takozvanim apostolskim pismom koje su poslali u Antiohiju. Nastavljajući govoriti o saboru u Jeruzalemu, Papa je istaknuo bit sinodalnosti, istu koju sada sinodski oci, dok još uvijek sudjeluju u Vatikanu na sinodi o Amazoniji, mogu iskusiti ovih posljednjih dana prije završetka skupštine.

Bit nas sinodalnosti podsjeća da se crkvena metoda za rješavanje sukoba temelji na dijalogu koji se sastoji od pažljivog i strpljivog slušanja o provedenom razlučivanju u svjetlu Duha Svetoga – rekao je papa Franjo i objasnio – Naime, Duh Sveti je taj koji pomaže nadvladati zatvorenost i napetost, te djeluje u srcima kako bismo u istini i dobru postigli jedinstvo. Taj nam tekst pomaže shvatiti sinodalnost. Zanimljivo je kako apostoli pišu pismo: „Duh sveti i mi smatramo da…“, a upravo je ta prisutnost Duha Svetoga znak sinodalnosti. Naprotiv, bez Duha Svetoga nema sinodalnosti, to je onda parlament, odnosno nešto drugo.

Molimo Gospodina da u svim kršćanima, osobito u biskupima i svećenicima, ojača želju i odgovornost za zajedništvo. Neka nam pomogne živjeti dijalog, slušanje i susret s braćom u vjeri i s onima koji su daleko, kako bismo okusili i očitovali plodnost Crkve koja je u svako vrijeme pozvana biti radosna majka mnoge djece – zaključio je Papa.

Nakon kateheze, pozdravljajući sve vjernike i hodočasnike, Sveti Otac je posebno pozdravio poljske hodočasnike, te se obratio organizatorima izložbe koja je jučer otvorena na Papinskom sveučilištu Gregoriana, a posvećena je kardinalu Adamu Kozłowieckom. U vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zatvorenik koncentracijskih logora Auschwitz i Dachau. Kasnije je više od 60 godina bio misionar u Zambiji. Hrabro je naviještao evanđelje, neustrašivo se borio za dostojanstvo i prava afričkih naroda, te se zauzimao za gradnju crkava, škola, bolnica i staračkih domova. Neka djelo tog neumornog poljskog evangelizatora otvori naša srca potrebama braće koji žive u misijskim zemljama – rekao je na kraju papa Franjo.

Zanima te i ovo?