Danas počinjemo niz kateheza o molitvi 'Oče naš' – rekao je papa Franjo na početku opće audijencije u Vatikanu i istaknuo – Evanđelja nam daju vrlo žive slike Isusa kao čovjeka molitve. Isus je molio. Unatoč hitnim potrebama poslanja i tolikim ljudima koji su ga tražili, osjećao je potrebu povući se u samoću kako bi molio. Evanđelje po Marku govori nam o toj pojedinosti već od prve stranice o Isusovom javnom djelovanju (Mk 1,35).
Prvi je dan Isusovog javnog djelovanja u Kafarnaumu završio veličanstveno – rekao je Papa i podsjetio – Navečer je mnoštvo bolesnika došlo pred vrata Njegovog boravišta, a On je propovijedao i ozdravljao. Ostvarila su se stara proroštva i očekivanja tolikih ljudi koji su trpjeli. Isus je pokazao da je Bog koji je blizu i koji nas oslobađa. No, to je mnoštvo još uvijek bilo malo u usporedbi s onim koje će se kasnije okupljati oko Njega. Isus je bio u središtu svega, očekivan od ljudi i plod Izraelove nade.
Ipak, Isus se oslobodio, nije završio kao talac očekivanja onih koji su ga već izabrali za vođu – rekao je Sveti Otac i upozorio – Vođe su u opasnosti da se previše navežu na ljude i ne drže određenu udaljenost. Isus je toga bio svjestan i nije završio kao talac ljudi. Počevši od prve noći u Kafarnaumu, pokazao je da je istinski Mesija. Pred zoru te noći učenici su ga tražili, ali ga nisu mogli naći, sve dok ga Petar nije našao na samotnom mjestu, potpuno uronjena u molitvu. Tada mu je rekao: „Svi te Traže!“ (Mk 1,37).
Taj usklik kao da je bio namjerna primjedba na Mesijin uspjeh – rekao je papa Franjo i nastavio - No, Isus je kazao svojima da mora ići i drugamo, te da nisu ljudi ti koji ga traže, nego je On taj koji traži druge. Zato se nije smio ukorijeniti, nego je morao ostati stalni hodočasnik na putovima Galileje (Mk 1,38-39). I hodočasnik koji ide Ocu, to jest koji je na putu molitve.
Na nekim stranicama Svetoga pisma izgleda kao da sve vodi Isusova molitva i Njegova nutarnja povezanost s Ocem – rekao je Papa i objasnio – To će se dogoditi osobito u Getsemaniju, posljednjem dijelu Isusovoga puta, koji je nedvojbeno najteži od svih koje je do tada prošao, a koji je dobio smisao kroz Njegovo neprestano slušanje Oca. To sigurno nije bila lagana molitva, nego prava smrtna borba, ali ipak molitva sposobna podupirati put križa.
Isus je snažno i ustrajno molio tijekom javnih događaja, živio je liturgiju sa svojim narodom, tražio je mirna mjesta, odvojena od vrtloga svijeta, koja su omogućavala ulaženje u tajnu njegove duše – rekao je Sveti Otac i dodao – On je prorok koji poznaje pustinju i goru. Posljednje Njegove riječi prije nego što je izdahnuo na križu riječi su molitve psalma i molitve Židova, jer molio je molitve koje ga je majka naučila.
Isus je molio kao što moli svaki čovjek na svijetu – rekao je papa Franjo i naglasio – A ipak, u Njegovom načinu molitve bilo je skriveno otajstvo, nešto što sigurno nije pobjeglo očima učenika budući da u evanđeljima nalazimo onu tako jednostavnu i neposrednu molitvu: „Gospodine, nauči nas moliti“ (Lk 11,1). Vidjeli su Isusa kako moli te su htjeli i oni naučiti moliti: „Gospodine, nauči nas moliti“. Isus nije odbio, nije bio ljubomoran na svoj intimni odnos s Ocem, zato što je došao uvesti nas u taj odnos s Ocem. Tako je postao učitelj molitve svojih učenika kao što to sigurno želi biti za sve nas. Morali bismo i mi reći: „Gospodine, nauči nas moliti!“
Iako možda molimo već mnogo godina, uvijek moramo učiti! – rekao je Papa i protumačio – Čovjekova molitva, ta čežnja koja se rađa u njegovoj duši na tako prirodan način, možda je jedna od najvećih otajstava svemira. Ne znamo jesu li molitve koje upućujemo Bogu zapravo one koje On želi da mu uputimo. Biblija nam daje svjedočanstvo neprikladnih molitvi koje Bog na kraju odbacuje; dovoljno je prisjetiti se prispodobe o farizeju i cariniku.
Samo se carinik iz hrama vratio kući opravdan, jer je farizej bio ohol i volio je da ga ljudi vide kako moli te se pretvarao da moli – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Srce mu je bilo hladno. Isus je kazao da taj nije opravdan, jer tko god se uzvisuje, bit će ponižen, tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Lk 18,14). Prvi je korak u molitvi biti ponizan, ići Ocu i reći: Pogledaj me, grešnik sam, slab sam i loš; svatko zna što treba reći. No, uvijek se počinje ponizno, jer Gospodin čuje poniznu molitvu.
Zato, počevši ovaj niz kateheza o Isusovoj molitvi, najljepša je i najbolja stvar da svi moramo ponavljati zaziv učenika: „Učitelju, nauči nas moliti!“ Potrebno je to ponavljati u došašću: Gospodine nauči nas moliti! Svi možemo ići i dalje od toga i bolje moliti; no, moramo moliti Gospodina da nas nauči moliti. Činimo to u došašću i On sigurno neće dopustiti da naše molitve odu u vjetar – zaključio je papa Franjo.
Na općoj je audijenciji bila i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa pozdravio ovim riječima:
„S radošću pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike, a osobito bračne parove iz Dubrovačke biskupije, zajedno s njihovim pastirom monsinjorom Matom Uzinićem. Dragi supružnici, jučer ste u Bazilici Sv. Petra obnovili bračna obećanja, priznajući da vas je Gospodin pratio u radosnim i žalosnim prilikama života. Ohrabrujem vas da živite supružničku ljubav, znak ljubavi između Krista i Crkve, rastući svakodnevno u uzajamnom sebedarju po malim gestama. U ovo vrijeme došašća, neka vam Blažena Djevica Marija bude uzor kako primiti Gospodina i povjeriti se Njemu. Hvaljen Isus i Marija!“
