„Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem“ – ulazna je antifona, uzeta iz 27. psalma, koju je papa Franjo pročitao danas na misi slavljenoj, kao svakoga dana, u Domu svete Marte. U uvodu se Papa spomenuo svih progonjenih nevinih ljudi. Ovih smo korizmenih dana vidjeli progon koji je podnio Isus, te kako su zakonoznanci okrutno postupali prema njemu; bio je suđen iz mržnje, gnjevno, iako je bio nevin – istaknuo je Papa te kazao da danas želi moliti za sve osobe koje trpe zbog nepravedne presude donesene iz mržnje.
U propovijedi je komentirao čitanja današnje liturgije, uzeta iz Knjige proroka Izaije (Iz 49, 1-6), Drugu pjesmu o Sluzi Gospodnjem, te odlomak iz Ivanova Evanđelja (Iv 13, 21-33. 36-38) koji govori o Judinoj izdaji i Petrovu nijekanju Isusa. Molimo za milost – rekao je – da ustrajemo u služenju, unatoč našim padovima. Izaijino proroštvo koje smo čuli proroštvo je o Mesiji, o Otkupitelju, ali i o izraelskom narodu, o Božjem narodu – napomenuo je Papa te dodao – možemo reći da to može biti proroštvo o svakomu od nas.
Proroštvo, ukratko, ističe da je Gospodin izabrao svojega slugu od majčina krila, i to kaže dva puta (Iz 49,1). Njegov je sluga izabran od početka, od rođenja ili još prije rođenja. Božji je narod izabran prije rođenja, a tako i svatko od nas. Nitko među nama nije slučajno pao na svijet – primijetio je Papa – Svatko ima sudbinu, slobodnu sudbinu, sudbinu Božjega izbora. Rodio sam se sa sudbinom po kojoj sam Božje dijete, sluga Božji, moja je zadaća služiti, graditi. To je tako od majčina krila.
Jahvin Sluga, Isus, služio je sve do smrti; izgledalo je kao poraz, ali bio je to način služenja. To ističe način služenja koji mi trebamo ostvariti u svojem životu – napomenuo je Papa. Služiti znači dati se drugima. Služiti znači ne očekivati za svakoga od nas neku blagodat koja nije služenje. Služenje je slava; Kristova je slava služenje sve do ponižavanja samoga sebe, sve do smrti na križu (usp. Fil 2,8). Isus je sluga Izraelov. Božji je narod sluga; a kada se Božji narod udalji od služenja, onda je on narod otpadnik; udaljava se od poziva koji mu je Bog dao. Kada se svatko od nas udalji od poziva na služenje, udaljava se od Božje ljubavi. I gradi svoj život na drugim ljubavima koje su često idolatrijske.
Ponovno istaknuvši da nas je Gospodin izabrao u majčinu krilu, Papa je napomenuo da u životu ima i padova; svatko je od nas grješnik i može pasti, te je doista pao. Jedino Majka Božja i Isus; svi smo drugi pali, grješnici smo – kazao je. Ali, ono što je važno jest ponašanje pred Bogom koji me izabrao, koji me pomazao kao slugu; to je ponašanje grješnika koji je u stanju tražiti oproštenje, poput Petra koji se zaklinjao da neće nikada zanijekati Gospodina, a kada se oglasio pijetao, zaplakao je. Pokajao se (usp Mt 26,75).
To je put kojim treba ići sluga; – upozorio je Sveti Otac – kada se posklizne, kada padne, treba tražiti oproštenje. Naprotiv, kada nije sposoban shvatiti da je pao, kada ga zanos toliko obuzme da ga dovede do idolopoklonstva, otvara srce sotoni, ulazi u noć; to je ono što se dogodilo Judi (usp. Mt 27, 3-10). Mislimo danas na Isusa, slugu, vjernoga u služenju. Njegov je poziv služiti, sve do smrti, do smrti na križu (usp. Fil 2, 5-11). Mislimo na svakoga od nas, koji smo dio Božjega naroda; sluge smo, naš je poziv služenje, a ne iskorištavanje svojeg mjesta u Crkvi. Služenje; uvijek u službi – ponovio je Papa te na kraju potaknuo – Molimo za milost ustrajnosti u služenju. Katkada s pokliznućima, padovima, ali barem milost plača kao što je Petar plakao.
