Nakon srpanjske stanke i prošlotjednog razmatranja posvećen putovanju u Kanadu, Papa je u dvorani Pavla VI. podijelio svoju šesnaestu katehezu o trećoj dobi kao vremenu koje približava nadu u ispunjenje Božjeg obećanje, vrijeme koje je prolazak kroz krhkost svjedočenja i kroz izazove bratstva.
Vrijeme očekivanja Gospodina
Starost je, kako je tumačio Papa, milosni trenutak „za dirljivo i radosno svjedočenje“ očekivanja Gospodina. Iako u tom razdoblju života djelâ vjere, koja nas i druge približavaju kraljevstvu Božjem, više ne pršte energijom, riječima, mladenačkim poletom i poletom zrele dobi, upravo na taj način obećanje o pravom cilju života čine još transparentnijim: sjediti s Bogom za stolom, u Božjem svijetu. Bilo bi zanimljivo vidjeti postoji li u mjesnim Crkvama neka posebna poveznica, koja ima za cilj oživjeti tu posebnu službu očekivanja Gospodina, potičući individualne karizme i kvalitete zajedništva starije osobe, primijetio je Papa.
„Starost utrošena na malodušje zbog propuštenih prilika, izaziva potištenost i kod same starije osobe i kod sviju oko nje. Naprotiv, starost koju se živi s blagošću i poštivanjem prema stvarnom životu definitivno razrješuje dvoznačnost moći koja mora biti samoj sebi dovoljna i kojoj dostaje vlastiti uspjeh. Razgolićuje čak pogrešno shvaćanje jedne Crkve koja se prilagođava stanju svijeta, držeći da na taj način definitivno upravlja svojim savršenstvom i ispunjenjem.“
Naše je stalno mjesto uz Gospodina
Kada se oslobodimo pretpostavke da možemo uvijek biti savršeni, zdravi, energični i potpuno uspješni, pretpostavke, vrijeme starenja koje nam Bog daruje već je samo po sebi jedno od onih „većih“ djela o kojima govori Isus. Kako je rekao Papa: to je djelo koje Isusu nije bilo dano učiniti: njegova smrt, njegovo uskrsnuće i njegovo uzašašće na nebo omogućilo je to nama!
„Naš život nije stvoren zato da se zatvori u sebe samoga, u neko imaginarno zemaljsko savršenstvo: određen je učiniti korak više i prijeći prag smrti. Naime, naše stalno mjesto, naš cilj nije ovdje, nego je uz Gospodina, gdje On prebiva zauvijek.“
Pripravnici života
Na zemlji, nastavio je Papa, počinje proces našeg „novicijata“: mi smo pripravnici života, koji - usred bezbrojnih teškoća - uče cijeniti Božji dar, poštujući odgovornost da ga dijelimo i dajemo da donosi plod za sve. Vrijeme života na zemlji je milost tog prijelaza, dodao je. Umišljaj o zaustavljanju vremena, željeti vječnu mladost, neograničeno blagostanje, apsolutnu moć, upozorio je Papa, nije samo nemoguć, nego je čista zabluda.
„Naš život na zemlji vrijeme je uvođenja u život koji samo u Bogu nalazi svoje ispunjenje. Nesavršeni smo od samog početka i ostajemo nesavršeni do kraja. U ispunjenju Božjeg obećanja odnos se stubokom izokreće: Božji prostor, koji nam Isus pripravlja sa svom pomnjom, veći je od vremena našega smrtnog života. Starost, dakle, približava nadu u to ispunjenje. Starost već definitivno poznaje osjećaj vremena i ograničenosti mjesta u kojemu živimo svoju inicijaciju. Starost je zbog toga mudra, starije osobe su zbog toga mudre.“
Starost je plemenita, ne mora se uljepšavati
Stoga, je vjerodostojna kad nas poziva da se radujemo vremenu koje prolazi. Ona je plemenita, ne mora se „šminkati“ da bi pokazala svoju plemenitost. Možda to dolazi kada nedostaje plemenitosti, kazao je Papa, govoreći mimo pripremljenoga govora.
Starost pronalazi dubinu pogleda vjere, a to razdoblje života koja se živi u iščekivanju Gospodina, može postati potpuna „apologija“ vjere, koja svima daje obrazloženje naše nade za sve. U praksi, starost čini Isusovo obećanje transparentnim, usmjeravajući se prema Svetome gradu o kojem se govori u Knjizi Otkrivenja.
„Starost je životna dob najprikladnija za širenje blagovijesti da je život inicijacija za konačno ispunjenje. Starije su osobe obećanje, svjedočanstvo obećanja. A najbolje tek dolazi. Najbolje tek dolazi: to poput poruke starijih vjernika, najbolje tek dolazi. Neka nam Bog svima udijeli za to sposobnu starost!“
