Draga braćo i sestre, dobar dan!
Već uronjeni u duhovno ozračje Velikog tjedna, nalazimo se uoči Vazmenog trodnevlja. Od sutra do nedjelje živjet ćemo središnje dane liturgijske godine, slaveći otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. I to otajstvo proživljavamo svaki put kad slavimo Euharistiju. Kad idemo na sv. Misu, ne idemo samo moliti, nego obnoviti, ponovno proživjeti otajstvo Uskrsa. Važno je to ne zaboraviti. To je isto kao i da mi idemo na Kalvariju; ponovno obnoviti otajstvo Uskrsa.
Na Veliki četvrtak navečer, ulazeći u Vazmeno trodnevlje, u svetoj Misi Večere Gospodnje, Coene Domini, ponovno ćemo proživjeti ono što se dogodilo tijekom posljednje večere. To je večer u kojoj je Krist svojim učenicima ostavio oporuku svoje ljubavi u Euharistiji; ne kao sjećanje, već kao spomen, kao svoju vječnu prisutnost. Svaki put kad se slavi Euharistija, ponovno se obnavlja otajstvo otkupljenja. U ovom sakramentu Isus je žrtvu, žrtveno janje, zamijenio samim sobom: Njegovo tijelo i Njegova krv spašavaju nas od ropstva grijeha i smrti. Spasenje od svakog ropstva. To je večer u kojoj od nas traži da se međusobno ljubimo služeći jedni drugima, kao što je to On učinio perući noge svojim učenicima. Gesta koja naviješta krvnu žrtvu na križu. To je bilo služenje svima nama, jer upravo nas je Njegova žrtva sve otkupila. I doista, Učitelj i Gospodin umrijet će dan poslije da bi oslobodio ne noge, već srca i čitav život svojih učenika.
Veliki petak dan je pokore, posta i molitve. Kroz tekstove Svetog pisma i liturgijske molitve okupit ćemo se kao na Kalvariji u spomen na muku i otkupiteljsku smrt Isusa Krista. U snazi obreda liturgijskih čina bit će izložen Križ za klanjanje. Klanjajući se Križu, proživjet ćemo ponovno put nevina Jaganjca žrtvovana za naše spasenje. Ponijet ćemo u mislima i srcu patnje bolesnih, siromašnih, onih koje je ovaj svijet odbacio; sjetit ćemo se 'žrtvovane janjadi' – nevinih, koji su žrtve ratova, diktatura, svakodnevnog nasilja, pobačaja... Pred likom raspetog Boga prinijet ćemo u molitvi veliko mnoštvo križeva današnjice, koji samo od Njega mogu dobiti utjehu i smisao vlastite patnje. I danas ih ima mnogo. Nemojmo zaboraviti križeve današnjice. Oni su lik Isusova križa. U njima je Isus.
Otkako je Isus na sebe uzeo rane čovječanstva i samu smrt, Božja je ljubav navodnila naše pustinje, osvijetlila je našu tamu. Svijet je u mraku. Pomislimo samo na sve ratove koji se događaju; na svu djecu koja umiru od gladi, djecu koja nemaju obrazovanje; cijele narode koji su uništeni zbog ratova i terorizma; brojnih ljudi koji, da bi se osjetili bolje, konzumiraju drogu. Industrija droge nas ubija! To je pošast, pustinja. Ima uvijek malih napasti naroda Božjeg, bilo kršćana ili bilo kojeg pripadnika druge religije, koji u sebi čuvaju želju da su bolji. Budimo iskreni: u toj Kalvariji smrti jest Isus koji trpi u svojim učenicima. Tijekom svoje službe Sin Božji izlio je svoj život objema rukama, ozdravljajući, opraštajući, uskrsnuvši. Sada, u uzvišenom trenutku žrtve na križu, dovršava djelo koje mu je Otac povjerio: ulazi u ponor patnje, ulazi u samu patnju, ulazi u pošasti ovoga svijeta kako bi ga otkupio i preobrazio; kako bi svakoga od nas oslobodio od moći tame, oholosti, otpora da budemo ljubljeni od Boga.
To može učiniti samo Božja ljubav. Njegove su nas rane iscijelile, kaže apostol Petar, rane (usp. 1 Pt 2,24); Njegova nas je smrt preporodila. Zahvaljujući Njemu, napuštenom na križu, nitko nikad nije sam u tami smrti. Nikad! On je uvijek pokraj.
Trebamo samo otvoriti srce i pustiti da nas On gleda.
Velika subota naziva se i danom tišine, tišine koja se prostire po cijeloj zemlji; tišine koja se prepoznaje u suzama i izgubljenosti učenika, uznemirenih zbog sramotne Isusove smrti. Dok Riječ šuti, dok je Život u grobu, oni koji su u Njega polagali svoje nade stavljeni su na kušnju, osjećaju se napuštenima, čak i od Boga. Ova subota ujedno je i Marijin dan: i Ona ga proživljava u plaču, suzama, ali Njezino je srce puno vjere, nade, ljubavi. Isusova Majka slijedila je Sina duž cijelog bolnog puta i ostala je podno križa, probodene duše. Ali, kad je sve izgledalo gotovo, Ona bdije, bdije u iščekivanju, čuvajući nadu u Božje obećanje da će uskrsnuti od mrtvih. Tako, u najmračnijem trenutku svijeta postala je Majka vjernika, Majka Crkve i znak nade. Njezino svjedočanstvo i Njezin zagovor podupiru nas kad nam je križ pretežak.
U tami Velike subote, kroz obrede Vazmenog bdjenja i svečane pjesme 'Aleluja', probit će se radost i svjetlost. Bit će to susret u vjeri s uskrslim Kristom i uskrsna će se radost produžiti tijekom svih pedeset dana koji slijede, sve do silaska Duha Svetoga. Onaj koji je bio razapet uskrsnuo je! Sva pitanja i neizvjesnosti, oklijevanja i strahovi, ovim otkrićem bivaju raspršeni. Uskrsli nam daje sigurnost da dobro uvijek pobjeđuje zlo, da život uvijek pobjeđuje smrt; i naš cilj nije ići sve niže i niže, iz tuge u tugu, nego se uzdići u visine. Uskrsli nam potvrđuje da Isus uvijek ima pravo: obećavajući nam život nakon smrti i oproštenje poslije grijeha. Učenici su sumnjali, nisu vjerovali. Prva koja je povjerovala, koja je vidjela, bila je Marija Magdalena.
Ona je bila apostol uskrsnuća i išla je navijestiti da je susrela Isusa, da ga je vidjela i da ju je zazvao imenom. Potom su ga vidjeli i svi učenici. Htio bih se zaustaviti na ovome: stražari, vojnici koji su bili pred grobom kako učenici ne bi došli i uzeli tijelo, oni su ga vidjeli. Vidjeli su ga uskrslog. Neprijatelji su ga vidjeli, a onda su se pravili da ga nisu vidjeli. Zašto? Jer su ih potplatili. To je pravo otajstvo onoga što je Isus jednom rekao. Postoje na svijetu dva gospodara; ne više, dva. Bog i novac. Tko služi novcu, protiv Boga je. Ovdje je novac promijenio stvarnost. Vidjeli su čudo uskrsnuća, ali bili su plaćeni kako bi šutjeli. Sjetimo se koliko su puta muškarci i žene kršćani bili plaćeni da ne priznaju stvarnost Kristova uskrsnuća. Ne čine ono što ih je Isus tražio da učine kao kršćani.
Draga braćo i sestre, i ove ćemo godine uskrsno slavlje proživjeti u kontekstu pandemije. U brojnim situacijama patnje, napose kad trpe ljudi, obitelji i narodi koji su već iskušani siromaštvom, nesrećom ili sukobima, Kristov je križ poput svjetionika koji pokazuje luku brodovima koji su još uvijek na olujnom moru. Kristov križ znak je nade koja ne razočarava; i govori nam da nijedna suza, nijedan vapaj ne će biti uzaludan u Božjem planu spasenja. Zamolimo Gospodina da nam dade milost služenja, prepoznavanja Gospodina; i ne dopustimo da nas potplate kako bismo ga zaboravili. Hvala.
