Zoran je osoba sa teškoćama u razvoju, a one su posljedice njegova preranog rođenja. Naime, on je „palčić“ – dijete rođeno sa 6. mjeseci i samo sa 1 kg težine. Unatoč kasnijem normalnom razvoju ostale su mu neke poteškoće – poput govorne mane i lakših motoričkih smetnji.
O svom odrastanju kaže: „Kao mali sam puno propatio zbog vršnjačkog nasilja, unatoč tome što me obitelj pokušala zaštititi. Ipak, najviše mi je pomogla VJERA! Od svoje četvrte godine sam maltene svaki dan u crkvi. Tu sam uvijek nalazio mir i spokoj. Iako u crkvi nije bilo puno mladih, osjećao sam se zaštićeno. I danas sam nekako etiketiran u svom malom selu, ali vjera mi puno pomaže nositi se s tim i sa teškoćama života. Bio sam u neokatekumenskoj zajednici, ali sam sada u zajednici KUMI (Katolička udruga mladih Istre) i tamo se osjećam voljen i prihvaćen.
Zoran je na Mladifestu već po sedmi puta, a u Međugorju je bio barem tridesetak puta. Od 1998. godine ide na hodočašća u Međugorje svake godine, a neke godine i po dva puta.
Na Mladifestu mu se posebno sviđa velika prisutnost mladih jer kaže: „U Istri općenito nema puno mladih u crkvi. Preko ljeta dođu studenti, ali domaćih mladih je malo, nakon krizme nekako nestanu iz vjerničkog života. Ovdje me raduje vidjeti toliko mladih kako mole, budu na misi i slave Gospodina. Također mi se sviđaju ljudi iz moje grupe. U molitvi na Brdu ukazanja i Križevcu uvijek osjetim nešto novo. Ljudi me znaju pitati: 'Ma šta opet ideš u Međugorje, što ne ideš negdje drugdje?' A ja kažem: „Ne, mene Gospa vuče ovdje!“
