Otac dvoje djece u svom je svjedočanstvu iskreno govorio o postupnom udaljavanju od vjere, borbi supruge s bolešću, onome što su doživjeli u Međugorju i odlukama koje su nakon toga iz temelja promijenile njegov život.
Kako je ispričao, odrastao je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji u Švicarskoj. Redovito je išao na misu, ministrirao i svirao gitaru u crkvi. Današnju suprugu upoznao je sa 16 godina, a zajedno su odlazili na svete mise.
Za vrijeme studija ekonomije u St. Gallenu njegovo se društvo promijenilo. Kroz prijateljstva s djecom imućnih obitelji počeo je vlastiti identitet i vrijednost tražiti u novcu i uspjehu. Nakon magisterija u Zürichu pokrenuo je posao s dvojicom liječnika, a šest godina poslije prodao je svoj udio u tvrtki.
„Što sam ja bio veći, što sam bio moćniji, sve sam više počeo gubiti Boga. To je bio jedan period života u kojem sam ja rastao, a Bog se u meni smanjivao“, prisjetio se.
S početkom pandemije koronavirusa on i supruga prestali su odlaziti u crkvu. Ćosić se posvetio putovanjima, nogometu, trgovanju dionicama i kriptovalutama te poslovima s nekretninama. U jednom se trenutku čak namjeravao ispisati iz Crkve zbog crkvenog poreza u Švicarskoj, no od te ga je odluke odvratila supruga.
Teška bolest supruge promijenila je njihove planove
Prekretnica je nastupila kada se njegova supruga razboljela uoči planiranog putovanja u London. Ono što se isprva činilo kao gripa nije prolazilo, a njezino se stanje pogoršavalo. Nakon brojnih pretraga, prema njegovim riječima, dijagnosticiran joj je ME/CFS.
„Moja je žena znala biti po tri tjedna nepokretna. Morao sam je tuširati, morao sam je kupati, nije mogla ništa, nije mogla stati na noge u tim najgorim fazama. Vodili smo je raznim liječnicima. Sve smo svjetovno probali“, ispričao je.
Priznao je i da se u tom razdoblju nije uvijek znao nositi sa situacijom te je umjesto suočavanja s njom utjehu često tražio u izlascima, alkoholu i odlascima na nogometne utakmice s prijateljima.
„Moja žena mi kaže: Odvezi me u Međugorje“
„Ta je njezina bolest trajala dosta dugo i, nakon što smo sve svjetovno probali, moja mi žena kaže: 'Odvezi me u Međugorje.' Ona mi je to već godinama govorila: 'Hajdemo mi u Međugorje', ali ja sam joj govorio: 'Ma kakvo Međugorje, hajdemo u London.' Ona meni opet: 'Hajdemo u Međugorje', a ja njoj: 'Hajdemo u New York, hajdemo u Milano, hajdemo tamo.' U Međugorje nismo stizali.“
„Kad je došlo gusto, kad nam svjetovno ništa više nije pomoglo, ispunio sam joj, naravno, tu želju jer je volim. Jako je volim. Iskreno, ja nisam vjerovao da će se išta promijeniti kad odemo u Međugorje, da će se išta promijeniti u njezinu stanju, ali ona je imala veliku želju.“
„U tom njezinu teškom stanju nekako sam uspio da odemo na avion. Iz Memmingena smo sjeli na avion za Dubrovnik i iz Dubrovnika nekako stigli u Međugorje. Zapravo, prvo smo došli u Čapljinu, jer ona tamo ima dosta rodbine. Ona je kao dijete puno puta bila u Međugorju pa zna što znači Međugorje, dok sam ja možda jednom bio s njom dok smo bili mladi, pa sam to malo i zaboravio.“
Kći im se razboljela po dolasku
„Došli smo u nedjelju u Međugorje. Trebali smo sutradan ja i ona ići na Brdo ukazanja, a naša djeca ostati s punicom i puncem kod kuće. Ali i tu je Bog imao malo drukčije planove. U nedjelju navečer naša kći Mila iznenada dobije upalu pluća.“
„Otišli smo s njom prvo u Čapljinu pa u Mostar na Hitnu. Moja žena, inače inženjerka radiologije, vidjela je te snimke i naša je kći stvarno imala upalu pluća. Rekao sam svojoj ženi: 'Ja ću sada ostati s djecom, a ti idi na Brdo ukazanja.' Imala je dolje rodbine pa sam joj rekao da ode s njima.“
„I tako ja u ponedjeljak ujutro ustanem sa svojom djecom, moja je žena već otišla sa svojom rodbinom. Pogledam svoju kćer, moja je kći potpuno zdrava. Skače, smije se, nema temperature, ništa joj nije. Gledam, dobro, hajde. Hvala Bogu.“
„Moja je žena došla kući i rekla mi: Ja sam zdrava“
„Moja je žena bila na Brdu ukazanja i preko te rodbine s kojom je išla dobila je poziv da ode na ukazanje Gospe. Evo koliki smo mi bili vjernici, naravno da nismo ni znali da je taj dan bilo ukazanje Gospe. Nismo imali pojma, ali Bog je imao plan da baš u to vrijeme budemo tamo.“
„Moja je žena, hvala Bogu, došla na ukazanje Gospe. To nije bilo javno, bilo je u nekom hotelu, u nekoj kapelici u hotelu, kako mi je ona pričala, i ona je tamo ozdravila na ukazanju Gospe. Ona je ozdravila. Ako ona jednoga dana bude pričala svoje svjedočanstvo, neka ide u detalje, ali to je njezino svjedočanstvo. Uglavnom, ona je tu doživjela ozdravljenje. Hvala dragom Bogu i sva slava našem Isusu Kristu.“
„Ali ja u to nisam vjerovao. Moja je žena poslije došla kući i rekla mi: 'Ja sam zdrava.' Mislio sam: 'Dobro, fino. Zdrava, malo morgen.' Tako da ja u to, iskreno, nisam baš vjerovao, ali ona je, hvala Bogu, to znala.“
„I ja sam sljedećeg dana bio na Podbrdu. Ali meni je to bilo kao da sam otišao bilo gdje planinariti. Nisam ništa osjetio niti mi je to bilo nešto posebno.“
Po povratku kući ponovno su krenuli na misu
„Vratili smo se kući i vidio sam da moja žena više ne leži u krevetu. Vidio sam da se nešto promijenilo. Ali opet, iskreno rečeno, nisam skroz vjerovao. Ipak, to je nešto probudilo u meni. Nakon dugo godina, ne znam koliko točno, mislim da dvije-tri godine nismo bili u crkvi, počeli smo ponovno ići na nedjeljnu misu.“
„I morate misliti koliko je naš neprijatelj lukav. Moja je žena sljedeće zime, nakon što je ozdravila, a to je bilo u jesen prije dvije godine, krajem rujna, 15 puta bila bolesna. Petnaest je puta imala gripu. Tako da smo mi opet posumnjali, ali ipak se nešto promijenilo.“
„Imala je gripu, ali nakon tri-četiri dana gripa bi je prošla, što se prije nikad nije dogodilo. Prije bi po tri tjedna ležala kao mrtva. Tako smo opet vidjeli neku slavu Božju, iako je ja još uvijek nisam mogao prihvatiti. Hvala Bogu, počeli smo polako ići na svetu misu, sve redovitije, i tu se nešto budilo“, ispričao je Ćosić.
Riječ je o njegovu osobnom vjerskom svjedočanstvu, u kojem nije naveo podatke o neovisnoj medicinskoj potvrdi ozdravljenja.
Nakon Međugorja otišao u Dom molitve
Sljedećeg proljeća, kaže, osjetio je snažnu potrebu otići u Dom molitve u Slavonskom Brodu. Nazvao je rođaka koji je godinama s njim pokušavao razgovarati o vjeri.
„Kad sam kroz ozdravljenje svoje žene i kroz buđenje u meni osjetio da tu možda ipak nešto postoji, prvi kojeg sam se nakon svega sjetio nazvati bio je taj rođak“, ispričao je.
Iako supruga isprva nije bila oduševljena njegovim prijedlogom, na kraju su zajedno otišli.
Ondje je, kaže, za vrijeme molitve supruga doživjela duboko duhovno iskustvo, dok on sam tada nije osjetio ništa posebno. Međutim, nekoliko dana poslije, tijekom jutarnje molitve kod kuće, doživio je nešto što opisuje kao susret sa živim Bogom.
„Ja sam kod kuće upoznao živoga Boga. Onda sam znao što je moja žena te večeri u Domu molitve u Slavonskom Brodu doživjela. Od tada se mijenja cijeli moj život. Dobio sam žar za molitvom kakav nikad prije nisam poznavao“, rekao je.
U Švicarskoj je, uz potporu župnika, pokrenuo molitvenu zajednicu koja je u početku okupljala desetak ljudi. Danas, prema njegovim riječima, u formaciji imaju 30 članova.
Odbio investiciju od 20 milijuna švicarskih franaka
Ćosić je u svjedočanstvu govorio i o odlasku iz tvrtke koja se bavila nekretninskim projektima vrijednim između 30 i 40 milijuna eura. Nakon ozbiljnog sukoba s poslovnim partnerom odlučio je napustiti tvrtku bez potraživanja novca.
„Godinu dana prije tražio sam investitore za te projekte i rijetko sam koga našao. Taj petak javljaju mi se tri investitora i nude mi 20 milijuna švicarskih franaka da ostanem u toj tvrtki. Da budem iskren, tu sam se subotu i nedjelju mislio što da radim“, ispričao je.
Ponudu je na kraju odbio i napustio posao. U trenutku svjedočenja, rekao je, još nije pronašao novo zaposlenje, iako je magistar ekonomije i ima više od 12 godina direktorskog staža. No vrijeme provodi s obitelji, volontira u Hrvatskoj katoličkoj misiji u St. Gallenu i pokrenuo je internetsku platformu Saints Land, posvećenu životima svetaca.
„Moj se život preokrenuo za 180 stupnjeva. U ovom svijetu imam toliko puno manje, ali ovdje unutra imam sve. I to ne bih zamijenio za nikakav novac ovoga svijeta, za nikakav uspjeh u ovom svijetu“, zaključio je Ćosić.


