Istina, ali samo djelomično, što će pokazati moje životno iskustvo. Rođena sam u katoličkoj obitelji u kojoj molitva i sveta Misa nisu bile strani pojmovi. Molila sam krunicu od naranijih dana, a već sam u prvom razredu osnovne škole znala sva otajstva napamet i često sam ju vodila u župnoj crkvi. Kasnije sam počela čitati u crkvi, a bila sam i u zboru. Usprkos svemu, ja nisam bila ispunjena i nisam shvaćala dublje značenje svega. Prolazile su godine. Završila sam osnovnu školu, upisala srednju. Bila sam jako ambiciozna, stavila sam školu u prvi plan i sve podredila tome.
A Bog, On je bio strpljiv. Pustio me da nastavim, a onda je sve počelo ići u nekom drugom smjeru. Iscrpila sam se, razbolila i sve češće bila po bolnicama. Gubila sam sate i dane, nitko mi nije mogao točno reći gdje se krije ključ za moj problem. Ali tada su se otvorila neka druga vrata. Zastala sam. Shvatila da više ovako ne ide. Ostavila sam sve i krenula na duhovne obnove. Mučilo me puno toga. U međuvremenu sam počela piti tablete koje mi je liječnik propisao, a koje su imale puno nuspojava. Padala sam u depresiju, plakala skoro svaki dan. A upravo tada, Isus je radio na meni. Skoro svaki mjesec bila sam na duhovnoj obnovi. Otišla sam u Međugorje, jer znam da Majka nikada ne ostavlja svoju djecu. Snaga je rasla u meni. Kad sam se vratila kući, rekla sam mami da ne želim više piti lijekove. Prolazili su mjeseci, meni se stanje nije popravljalo. Svo to vrijeme ja sam jačala u duhovnom pogledu. Isus je sve dublje i dublje ulazio u moje srce i zahvaćao ga. Ja više nisam bila ista. Od djevojke koja je lako gubila strpljenje, koja nije znala zašto ide u crkvu, koja je bila karijerist – rodila se jedna nova, koju Bog koristi na samo Njemu znan način. U listopadu sam ponovno imala pretrage. I, pogodite što? Nalazi su bili uredni! Bog me je izliječio! Isus je divan!
Ali, tu nije kraj. Bog mi je ulio tolike milosti i darove, toliku snagu da se borim u svim kušnjama. Dao mi je brojne talente kojima Mu i danas služim. Između ostalog, potičem i mlade na predbračnu čistoću pišući tekstove na svom blogu, jer se i sama trudim živjeti ju. Mogla bih nastaviti pisati što je sve Bog učinio i kako se proslavio u mom životu, ali to bi potrajalo. Sve što imam reći jest – vjeruj! Vjeruj i kad je teško, kad se ne vidi izlaz i kad se sve čini crno. Tada Bog najviše radi, mijenja i priprema te za nešto više! Hvala Mu na tome!
