Mi vam možemo posvjedočiti da prava ljubav dođe onda kada joj se najmanje nadate, kada vam svi govore da je ona glupost i da ne postoji, možda jednom u milijun slučajeva.
Igor:
Danijelu sam prvi puta vidio u crkvi sv. Mihaela arkanđela. Bili smo u četvrtom ili petom razredu osnovne škole. Imala je dugu smeđu kosu i nosila je crnu jaknu. Ta je slika još uvijek u mom sjećanju. Kroz naše djetinjstvo, družili smo se u školi, na igralištima i sve je to trajalo do puberteta i odabira srednje škole. Tada je nastupio puni zanos i vrhunac moje zaljubljenosti te sam joj kroz poruke i stihove jasno davao do znanja da mi se sviđa i da mi je jako stalo do nje. Silno sam želio da bude moja djevojka. Međutim, njezin odgovor na sve to bio je da je na prvom mjestu učenje i škola. Na moju žalost, tako je i bilo. Nakon toga, ja sam krenuo u srednju školu u Osijek, a ona je ostala u Donjem Miholjcu. Neko vrijeme prijateljski smo se dopisivali, no kako je vrijeme prolazilo, tako je prestao i kontakt.
Lutajući kroz život, kroz mnoge uspone i padove, došao sam do razdoblja u životu u kojem sam počeo razmišljati o ozbiljnijim stvarima, za razliku od svojih vršnjaka. Bližila se 2015. g. i svi su se s velikim žarom pripremali za doček Nove godine, a ja sam bio u raskoraku. Nisam znao na koju bih stranu krenuo od silnih razmišljanja o životnim pitanjima, poslu i egzistenciji. Ipak, na nagovor prijatelja pošao sam na doček Nove godine. Dolaskom na doček, kako je vrijeme prolazilo, prišla nam je djevojka duge kose u crvenoj haljini. Mahnula mi je, a ja ništa. Bio sam zbunjen i pitao sam se tko je ta lijepa djevojka koja me pozdravila. U tom trenutku prijatelj me lagano gurnuo i pitao zašto nisam pozdravio Danijelu. Htio sam propasti u zemlju! Prošlo je više od deset godina kako se nismo vidjeli ni čuli. Zaboravio sam kako izgleda moja prva ljubav. U cijeloj toj gužvi, nisam se snašao i Danijela je otišla i nestala iz mog vidika. Kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao: „Bože, molim te, samo da ju još jednom vidim.“ Tu rečenicu ponovio sam stotinu puta. Nakon nekog vremena, Danijela je ponovno došla u prostor gdje sam bio s prijateljima. Otišao sam do nje. Tu smo se večer ispričali kao dva dobra prijatelja koji se znaju cijeli život. Pri kraju večeri dogovorili smo se da ćemo otići na kavu. Naša prva kava trajala je 6 sati (od 16 do 22h)! Uvidjeli smo da smo stvoreni jedno za drugo. Kroz razgovor smo dotaknuli teme koje su nam jako bitne za život, a došle su same od sebe. Kako je naša veza krenula, išli smo zajedno na svete mise. Danijela mi je stalno pričala o klanjanju koje vodi pater Arek te mi je predložila da pođem s njom. Nakon mog prvog susreta i klanjanja, ostao sam bez teksta. Oči su mi bile pune suza. Na klanjanju sam čuo brojne teme i svjedočanstva o predbračnoj čistoći. Odlučili smo ići tim putem te se moliti zajedno. Taj put nam je donio neizmjernu radost i zadovoljstvo što imamo jedno drugo i što svaki dan zahvaljujemo dragom Bogu što nam je dao priliku da ljubimo jedno drugo kao što on ljubi nas. Danas smo muž i žena. Predbračna čistoća pokazala mi je da je to jedini ispravan put i preporučujem ga svima jer sam spoznao da je naša ljubav čista i iskrena i da sam izabrao bilo koji drugi put, sigurno ne bi bio pravi. Unatoč tome što se sve oko nas svodi na tjelesno i materijalno, predbračna čistoća pokazala nam je da postoji nešto više, a to je iskrenost, ljubav, čistoća i poštovanje. Zahvaljujem dragom Bogu što mi je dao snage da prođem taj put i što svaki dan molim sa svojom suprugom jer nam je molitva pomogla da budemo radosniji.
Danijela:
Moj je suprug posvjedočio kako je započeo naš zajednički put, a ja ću vam posvjedočiti kako sam se osjećala i što je za mene čista i prava ljubav. Većina djevojaka mašta o ljubavi iz filmova i o iskrivljenim pričama koje nam nameće svijet koji nas okružuje. Sve je to pogrešno i nema nikakve veze s pravom ljubavi. Vjerujem da svi negdje duboko u srcu želimo isto – onu čistu, pravu i iskrenu ljubav. Međutim, mnogi se boje, nisu spremni ili imaju neka svoja uvjerenja kako bi to trebalo izgledati. Ono što mogu reći iz svog iskustva jest ovo: kada prava ljubav dođe, jednostavno znaš. Nema više pitanja, pretpostavki, sve je vrlo jasno. Kristalno jasno. Suprug je posvjedočio o našem početku i kako nam je životni put povezan. Ja bih još istaknula da je izuzetno važno da dvije osobe gledaju u istom smjeru po pitanju životnih vrijednosti i da su odgojene na sličan način.
Odlučili smo se za predbračnu čistoću. To je težak put, no taj put je jedini ispravan jer samo se na taj način u potpunosti može upoznati druga osoba. Upoznaješ čovjeka pokraj sebe, kako razmišlja, diše, što ga čini radosnim, a što tužnim. Gledaš ga čisto i raduješ se svakom trenutku koji provedeš s njim. Smatram da kada je u vezi uključena tjelesnost, tada sve prethodno navedene stvari postanu nevažne i ne možeš jasno vidjeti osobu. Obično su nam ljudi sa strane govorili kako se vidi da smo sretni, zadovoljni, da smo lijep par, drugačiji i da nismo namješteno sretni, već da radost isijava iz naših lica i srca. Odgovor je samo jedan – predbračna čistoća. Često su nas pitali kako smo to uspjeli . Govorili su nam da je nemoguće da ljudi u svojim tridesetima tako žive, da je to zaostalo i da nismo normalni. Mi bismo se samo nasmijali, a oni bi ostali zbunjeni. Ljudi su vidjeli da smo drugačiji i da naša radost nema veze s materijalnim ili tjelesnim.
Prije braka, bili smo u vezi godinu i četiri mjeseca. To je bilo vrijeme u kojem smo upoznali jedno drugo na pravi način. Igor je dolazio najmanje tri puta tjedno. Vozio je sto kilometara kako bismo zajedno provodili vrijeme u šetnji, na sladoledu, u kinu, na kolačima. Odlazili smo na svetu misu i klanjanje. Uvijek mi je bio oslonac i podrška u svim situacijama koje su se događale. U svakom njegovom postupku i gestama vidjela sam poštovanje i sigurnost te čistu i neizmjernu ljubav koju mi je pokazivao svaki dan. Kada je prvi puta kleknuo sa mnom i sklopio ruke pred Gospodinom, znala sam da je on moj oslonac i podrška za cijeli život. To je nešto što se ne može objasniti i opisati riječima. To se može samo doživjeti. Gledati čovjeka i vidjeti u njemu sve ono što sam ikada željela u životu i za što sam molila, bilo je tu.
Svojim životom mogu posvjedočiti da je Bogu sve moguće. Za sve u životu potrebna je žrtva, ali sve to je ništa u usporedbi s onim što Gospodin daruje nakon odricanja. Ako je Bog na prvom mjestu, sve ostalo će biti na svom pravom mjestu. Samo živeći s Bogom, čovjek može doista biti radostan. Svima onima koji su u vezi, a i onima koji traže svoju djevojku/momka, preporučujem molitvu i predbračnu čistoću. To je jedini put ako želite biti radosni, ljubljeni i ispunjeni.
