U siječanjskom sam Booku pročitala članak o Hrvatskome tjednu braka, i bila sam oduševljena ponuđenim idejama. Zato smo, kao molitvena zajednica, odlučili upriličiti duhovnu obnovu za bračne parove. Župnik je bez oklijevanja prihvatio ideju i dao nam prostor i odriješene ruke.
Prvi dan obnove odvijao se u sklopu pobožnosti prvoga petka, koju organiziramo svaki mjesec. Tema propovijedi bila je brak, a nagovor i molitva pred Presvetim namijenjeni iscjeljenju supružnika.
U subotu smo zajednički radili po knjizi „Ljubav i poštovanje“. Na nedjeljnoj je misi nas dvadeset parova obnovilo svoje bračne zavjete. Nakon toga imali smo zajedničku svečanu večeru uz druženje i zabavni program. Mislila sam da tijekom te trodnevne duhovne obnove nitko nije doživio ništa posebno, ali u ponedjeljak su svi sudionici svjedočili da je Duh Sveti bio na djelu i da je, iako tiho i nevidljivo, ipak snažno djelovao! To me itekako razveselilo.
Muž je glava ženi – što to zapravo znači?
Kada sam kupila knjigu „Ljubav i poštovanje“, ‘progutala’ sam ju u nekoliko dana. Ponovno sam ju počela čitati kada sam se trebala pripremati za duhovnu obnovu. Tada sam ju čitala tako da ju zapravo ‘žvačem’ i osjetim ‘okus’ svega zapisanog. Dok smo na duhovnoj obnovi radili posebno sa ženama i govorili o dijelu knjige koji je upućen njima, bila sam potaknuta još jednom pomnije pročitati taj dio i… dogodilo se!
Naime, u tome dijelu knjige piše da je muškarcu itekako važna slika sebe kao onoga koji vodi, koji je autoritet, koji je glava. Žena svojim postupcima i vlastitim odnosom prema mužu stvara njemu tu sliku. Sveti Pavao kaže: ,,Muž je glava ženi“. To sam slušala toliko puta, ali nikada nisam ČULA kao sada!
Bog mi je pokazao koja je moja uloga kao žene u životu moga muža.
Kada je Bog stvorio čovjeka, rekao je da nije dobro da čovjek bude sam i da će mu načiniti POMOĆ kao što je on. Zatim mi je Bog pokazivao situacije u kojima sam griješila u odnosu prema svom mužu, situacije u kojima mu nisam bila pomoć u izgradnji autoriteta, nego sam mu zapravo kvarila sliku koju on ima o sebi kao autoritetu. Moja je uloga da mu pomognem i dopustim da bude autoritet meni kao ženi, našoj djeci kao otac a tada i na poslu i u zajednici.
Tako sam htjela da se moj muž u nekim situacijama postavi kao autoritet, a kad ne bi postupio onako kako sam ja mislila da treba postupiti da bi bio autoritet, tada bih se na potpuno krivi način raspravljala s njim. Zapravo bih ga tada na neki način ponižavala, sve u želji da on zasja u autoritetu koji mu je Bog dao. Do tada nisam bila svjesna da ga ja u tome zapravo sputavam.
Biti žena kakva mu je potrebna
Bog mi je pokazao i sljedeće: ako moj muž nije autoritet, najprije meni, tada ne može biti autoritet ni drugima.
Dozvao mi je u sjećanje neke događaje, i neka proroštva iz prošlosti na koja smo davno zaboravili, a koja su mom mužu prorokovali ljudi koji nisu znali za njegovu ulogu i položaj u našoj zajednici. „Nisu te ljudi stavili na taj položaj, Ja sam te izabrao“, prorokovano mu je. To je meni bila još jedna potvrda da mu je sam Bog dao autoritet za tu službu na koju ga je postavio, iako je moj suprug već razmišljao o tomu da odustane od te službe i te uloge. Pokazano mi je da mu trebam pomoći da se ostvari taj autoritet koji mu je dan. Bilo mi je žao što su prošle tolike godine, a da ja sve to nisam znala i toliko sam griješila. Pokajala sam se i odlučila biti žena kakvu moj muž treba i kakva trebam biti po Božjem naumu. Moje srce je ispunila velika radost zbog svega što mi je otkriveno, zbog svega što je moje srce spoznalo.
Odlučila sam potpuno se prepustiti svome mužu i njegovu autoritetu, njegovu vodstvu i dopustiti mu da on odlučuje u svemu, potpuno uvjerena da ga Bog vodi i da neće pogriješiti. Dobila sam poticaj da svaku srijedu postim sv. Josipu za svoga muža i u svemu ga podupirem molitvom kako bi sve to uspjelo.
Tu je noć suprug radio u noćnoj smjeni; jedva sam čekala jutro da mu kažem kako mi je žao zbog svih krivih postupaka i riječi i da ću odsada milošću Božjom nastojati biti žena kakva mu je potrebna, onakva kakvu me Bog želi.
Zahvaljivala sam Bogu za nova otkrića, za čovjeka koji je napisao knjigu „Ljubav i poštovanje“ – za sve što mu je Bog otkrio i što je onda mogao prenijeti nama, za ljude koji su knjigu preveli, za one koji su ulomke stavljali u „Book“ i tako me zainteresirali za knjigu… zahvalnost je jednostavno izvirala iz moga srca. To sam doživjela jako duboko i imam osjećaj da to ne mogu opisati riječima.
Primjećujem da otkako dopuštam suprugu da o svemu odlučuje, on češće traži moje mišljenje nego što je to činio do sada. Dakle, nipošto nisam zakinuta ili manje vrijedna.
Ovo je knjiga za svaki brak!
Od srca preporučujem knjigu „Ljubav i poštovanje“ svima koji su u braku, bez obzira kakav taj brak jest: ako je dobar, može biti još bolji; ako je loš, može postati dobar. Isplati se potruditi, makar druga strana odmah ne reagira pozitivno. Kako kaže psalmist: „S Božjom pomoći hrabro ćemo se boriti“.
Svjedoči: B. R.
