Gabrijela je moje kršteno ime, koje sam odabrala prije tri godine, kada sam službeno pristupila Katoličkoj Crkvi. Moje rođeno ime bilo je Amra i bila sam muslimanka. Vjerojatno se pitate kako sam odlučila postati katolkinjom? To nije došlo preko noći. I upravo ta sloboda i neograničeno vrijeme koje Isus pruža za neke stvari, polako su me privlačili k Njemu. Nije bilo “moranja”, nije bilo nikakve sile. Danas vidim da je Božja ruka to sve vodila i da je Bog slagao kockice jednu po jednu i još uvijek to čini. Odrasla sam u obitelji gdje se nijedna vjera nije prakticirala.
Moj otac, koji nas je napustio je Hrvat, a moja je majka muslimanka. Još dok sam bila u osnovnoj školi, znalo se dogoditi da budem na satu školskog vjeronauka, ioako ga nisam pohađala. Nekad sam na vjeronauku ostajala kako bih se sklonila od hladnih školskih hodnika. A onda mi je to postalo zanimljivo. Molitve koje je vjeroučitelj tad dijelio uzela bih i ja te ih se sakrila na neko mjesto i molila te molitve.
Jednom sam tako odlučila otići na Svetu Misu s prijateljicama. Prvi put nisam ušla u crkvu, jer sam bila neprikladno odjevena. Upijala sam svaku riječ i moje prvo evanđelje koja sam čula bilo je o milosrdnom Samaritancu. Upravo je to evanđelje o beskonačnom Božjem milosrđu koje se na meni očitovalo. Nastavila sam ići na Svete Mise svake nedjelje, a onda i svakim danom. Želja da dolazim u crkvu je u meni rasla, kao da me Isus zvao.
Malo pomalo, nakon 5 godina, odlučila sam pristupiti sakramentima. Mislili su da je to samo hir, a ja sam znala da nije. To je bila moja želja. Primanju sakramenata su prethodile pripreme te razgovori s župnikom don Mladenom. I došao je dan-1.3.2013. godine sam pristupila krštenju. Tada sam postala nova osoba. Iste godine sam se pričestila i krizmala. Nakon što sam primila sakramente, doživljaj Svete Mise je tek tada postao potpun, jer tad sam se mogla ispovijediti i primiti tijelo Kristovo, tj. potpuno sudjelovati u Svetoj Misi. Ubrzo sam postala ministrant, a potom i jedna od animatora u našoj župi te sam se priključila i Caritasu-to je za mene bio poseban doživljaj.
Baš kako je Bog bio milosrdan prema meni i tebi, brate i sestro, tako i nas poziva da budemo milosrdni jedni prema drugima, osobito prema onima kojima je pomoć i potrebna. Želim vam reći da Bog od našeg života može učiniti sve novo, samo ako mu se u potpunosti prepustimo. Boga ne trebamo ograničavati. Bog ima savršen plan za moj i tvoj život. No, dok god postoje naši planovi, Bog ne može djelovati. Tek kada se oslobodimo sebe, Bog može provesti svoj plan s nama. Baš kako piše prorok Izaija: “Vaše misli nisu moje misli. I vaši putu nisu moji puti.”
Bog uvijek ima bolji i savršeniji plan. Na nama je da prihvatimo Njegovu ruku koju nam pruža i krenemo neustrašivo s njim u život.”
Gabrijela
