Život te časne sestre priča je o osobi koja se razlikovala od drugih po svojim plemenitim vrijednostima za koje je živjela. Sestra Ruth Lewis preminula je od koronavirusa jer nije htjela napustiti djecu s teškoćama, koja su bila zaražena
Bila među najpoznatijim građanima Pakistana, čiji su rad prepoznali i Predsjednik i sugrađani, jer su je smatrali „Majkom Terezijom“ Pakistana. Umrla je brinući se o 21 osobi s teškoćama. Tijekom 51 godine posvećivala se bolesnima i ostavljenima, kojima je bila poput majke te im služila na najponizniji način - pranjem, čišćenjem, pa čak i mijenjanjem pelena. Svojim životom promijenila je živote mnogih, piše vaticannews.
Pakistan broji više od 270.000 zaraženih, i gotovo 6000 umrlih od koronavirusa, a među njima je i sestra Ruth. Zarazila se u Kući mira, mjestu koje je, uz pomoć donatora i Vlade, osnovala 1969. godine zajedno sa sestrom Gertrudom. Ta kuća je bila njezin ostvareni san; u njoj je neprestano služila mladim štićenicima, s teškim mentalnim i fizičkim oštećenjima. S njima je čak spavala u istoj prostoriji, ne želeći ih ostaviti same. Za njih je dala cijeli svoj život, do samoga kraja.
Franjevac kapucin otac Qaisar Feroz, izvršni tajnik Biskupskoga povjerenstva za sredstva društvene komunikacije, koji je kao sjemeništarac dvije godine radio sa sestrom Ruth, prisjetio se njenog evanđeoskog pogleda i autentičnog svjedočanstva Božje ljubavi prema svakoj osobi i prema svakom stvorenju.
Ostavila je za sobom veliku društvenu prazninu, koju su prepoznale i pakistanske vlasti, koje su joj pomagale. Ministar Sindh zajedno s ostalim članovima Pakistanske narodne stranke, platio je medicinsku njegu za sestru Ruth, ali se brine i o karanteni za djecu s teškoćama. Osim toga, Vlada je dala pomoć od oko 130 tisuća eura da bi se formirala medicinska pomoć za 19 osoba, pozitivnih na koronavirus, koje se trenutno nalaze u Kući mira.
Život sestre Ruth i njezin poseban poziv za one zaboravljene i odbačene, posebno je istaknuo otac Daniel John iz biskupije Islamabad Rawalpindi. Prepričavajući život sestre Ruth rekao je da su počeci bili jako teški, i da su djeca bila vrlo nasilna i radila strašne stvari; ali malo pomalo iz ljubavi prema Kristu, svakog je dana imala snage da ponovno krene.
Sestra Ruth je zajedno sa sestrom Gertrudom i sestrom Margaretom osnovala Kuću mira. Vidjevši djecu s različitim teškoćama, ostavljenu na ulicama Karachija, htjele su nešto učiniti za njih. Pomogao im je brat sestre Gertrude, Salesius Lemmens, koji pripada Redu manje braće, i koji je suosnivač Kongregacije franjevki misonarki Krista Kralja kojoj su sestre pripadale. Tako su 1969. godine osnovali Kuću mira, za djecu s mentalnim i fizičkim teškoćama. Od tada su im oni glavna briga i svakodnevno nadahnuće za služenje. Značajno je za Pakistan da sestre svoje štićenike šalju i u inozemstvo kako bi se natjecali na „Paraolimpijskim igrama“. Tako je važno spomenuti Jackyja Maestra, koji je na natjecanju u plivanju osvojio zlato i četiri brončane medalje.
Sestre u toj djeci i mladima vide Božje lice, bez obzira iz koje obitelji dolaze ili kojoj religiji pripadaju. Njihova je jedina želja služiti im i dati im novu obitelj, bez ikakvih osobnih interesa. Upravo zbog toga im pomažu i mnogi muslimani i osobe dobre volje, kako bi se Kuća mira održala. Sestra Ruth je svako dijete smatrala posebnim. Preminula je 20. srpnja, služeći svojim štićenicima do samoga kraja. Svojim je životom svjedočila prisutnost živoga Krista u Pakistanu, donoseći mnogo ploda i među kršćanima, ali i među muslimanima.
