Prekretnica se dogodila 2019. godine, kada je, kako svjedoči, osjetio poziv da uzme ruksak i iz Knina pješice krene prema Međugorju. Ondje je na Podbrdu "isplakao dušu", a put koji je započeo s nekoliko desetaka kuna u džepu za njega je postao početak duboke životne promjene.
Teskera je svoje svjedočanstvo podijelio u podcastu "Sveti Josip", govoreći bez uljepšavanja o razdoblju prije obraćenja, susretu s Međugorjem, zatvoru, odvikavanju, molitvi, ljubavi prema krunici, zaručnici i životu koji danas pokušava graditi na potpuno drukčijim temeljima.
Prvi put u Međugorje došao je 2019. godine.
Prema njegovim riječima, sve je počelo jednog jutra kada je u sebi osjetio snažan poziv da jednostavno krene.
"Bio je to jedan uistinu poseban poziv koji ja nisam razumio, ali odazvao sam se. Rekao sam 'da', a nisam bio ni svjestan čemu sam rekao 'da'", prisjetio se Teskera.
Uzeo je ruksak i iz Knina prema Međugorju krenuo – pješice.
Iz Knina pješice prema Međugorju
Put nije bio nimalo jednostavan. Teskera kaže kako je pojedinim danima prelazio i oko 40 kilometara.
Nije, međutim, previše razmišljao o tome koliko kilometara ima pred sobom niti koliko će putovanje trajati.
"Hodao sam svaki dan možda po 40 kilometara. To je bio jedan zanos. Nisam uopće razmišljao koliko će trajati i koliko je zahtjevno", ispričao je.
U jednom trenutku bolovi i upale nogu postali su toliko jaki da je jedva mogao nastaviti. Ruksak je ostavio u jednom kafiću u Trilju, a put je nastavio praktički samo u kratkim hlačama, majici i s bocom vode.
Prisjetio se i ljudi koji su mu putem pomagali, davali mu hranu i pružali smještaj.
"Bog se brinuo za mene cijelim putem, za sve što mi je trebalo", rekao je.
Pred Imotskim je, kaže, ostao gotovo bez snage. Zbog upale nogu dio puta morao je prijeći autostopom, a nakon odmora ponovno bi nastavljao hodati.
Najvažnije mu je, kaže, bilo samo jedno – stići.
U Međugorje stigao sa 70 kuna
Kada je napokon došao u Međugorje, nije otišao odmoriti bolne noge.
Odložio je stvari i krenuo prema Podbrdu.
"Moja duša i srce vapili su i čeznuli za nečim više, što moje srce tada nije poznavalo", kazao je.
U Međugorju je ostao četiri ili pet dana. Na put je krenuo sa svega oko 70 kuna u džepu, ali tvrdi kako mu tijekom tih dana ništa potrebno nije nedostajalo.
Avanturizam mu, dodaje, nije bio stran. I prije obraćenja putovao je autostopom i pratio Hajduk na utakmicama.
No ono što je ranije, kako kaže, usmjeravao na pogrešne stvari, počeo je nakon Međugorja usmjeravati prema vjeri.
"Nisam imao nikakav strah. Ta upornost koju sam prije koristio u krivo sada se usmjerila za Boga. Talenti koji su bili u krivo služeni sada služe u pravom smjeru", rekao je.
"Bio sam dosta u svijetu droge i pod utjecajem marihuane"
Teskera pritom vrlo otvoreno govori o stanju u kojem je došao u Međugorje.
"Iskreno, ja sam tada bio dosta u svijetu droge, dosta pod utjecajem marihuane", kazao je.
Danas priznaje da tada nije ni razumio sve što mu Međugorje može ponuditi kroz ispovijed, misu i molitvu.
Vjeruje da je u toj prvoj fazi bilo dovoljno da jednostavno bude ondje.
"Ja vjerujem da me Bog doveo samo da budem prisutan tu i da upijem živo prisustvo Nebeske Majke", rekao je.
Istodobno, tvrdi, još je živio opterećen grijesima.
"Bio sam pod teškim grijesima. Nisam učinio životnu ispovijed, sigurno sam bio u smrtnim grijesima", iskreno svjedoči.
Ipak, odlazio je na misu i popeo se na Podbrdo.
Ondje se dogodio trenutak koji posebno pamti.
"Otišao sam na Podbrdo, isplakao svoju dušu i jednostavno predao čitavo svoje srce Majci", ispričao je.
Promjena, naglašava, nije došla preko noći.
Nakon toga počeo je postupno osvještavati ono što smatra grijesima iz prošlosti, ispovijedati se i mijenjati način života.
Kaže da je tek nakon četiri ili pet godina hoda u vjeri počeo u potpunosti prepoznavati plodove odluke donesene na početku.
Od starog života do zaručnice i odluke o životu u čistoći
Jedna od velikih promjena dogodila se i na privatnom planu.
Svoju današnju zaručnicu Mariju upoznao je u Sinju, tijekom volontiranja s osobama s poteškoćama. Oboje su bili zaduženi za istog štićenika.
Prvi susret nije odmah prerastao u ljubavnu priču.
Ponovno su se sreli upravo u Međugorju, tijekom dolaska s volonterima, a Teskera kaže da se na Podbrdu dogodio svojevrstan "klik".
Nakon povratka u Split počeli su se družiti, isprva prijateljski.
"Molili smo se i predavali sve Gospi u ruke, da nas ona vodi, da nas blagoslovi i da naša srca učini jedno za drugo", ispričao je.
Zajednička molitva i razgovor, tvrdi, postali su važan dio njihove veze.
"To je ono što nam je davalo i daje snagu da živimo čistoću, da svjedočimo čistoću i da idemo putem prema braku, da uđemo potpuno čisti u brak", rekao je.
Nadaju se, dodaje, da će jednog dana iste vrijednosti prenositi i svojoj djeci.
Krunice je počeo izrađivati nakon izlaska iz zatvora
U svjedočanstvu je otkrio i još jedan težak dio vlastite prošlosti.
Govoreći o tome kako je počeo ručno izrađivati krunice, naveo je da se to dogodilo nakon izlaska iz zatvora, tijekom boravka u Njemačkoj.
Ondje je prolazio kroz program u ustanovi u kojoj su mladi muškarci, nakon što su već bili izvan neposrednog utjecaja supstanci, prolazili psihološke i terapeutske programe te radnu terapiju.
Jednoga dana ugledao je zrnca i konopac, skinuo vlastitu krunicu i pokušao napraviti svoju.
U početku nije znao ni vezati čvorove.
"Ja sam ih samo motao koncem, palio upaljačem, ali mene je to poticalo da ustanem, krenem i naučim", kazao je.
Postupno je kupovao materijal, učio i usavršavao tehniku.
Kaže da bi istu krunicu znao više puta rasplesti i ponovno napraviti dok ne bi bio zadovoljan rezultatom.
Tijekom toga razvila se i posebna ljubav prema krunici.
"Krunica je najjače oružje protiv Sotone, a ja sam odlučio svoj život potpuno predati Isusu i Mariji i boriti se protiv zla", rekao je.
Danas u slobodno vrijeme izrađuje desetice krunice, cijele krunice i narukvice, a posebno ga, kaže, raduje kada ih nekome može darovati.
Pokrenuo vlastiti posao
Nakon povratka novom životu odlučio se i profesionalno osamostaliti.
Otvorio je obrt za uređivanje dvorišta i rad na otvorenom, posao kojim se ranije bavio i u Njemačkoj.
Kaže da voli prirodu i fizički rad jer mu omogućuju mir, vrijeme za molitvu i osjećaj slobode.
"Čitav život želio sam biti samostalan, želio sam nešto svoje, ne biti ovisan ni o kome", rekao je.
Danas posao vidi i kao dio pripreme za budući obiteljski život.
Želi, kaže, biti sposoban uzdržavati obitelj kada se oženi, ali i svojim radom ostaviti nešto dobro iza sebe.
Marijini ratnici i javna molitva u Kninu
Teskera je danas uključen i u formaciju Marijinih ratnika.
Kaže kako je u formaciji gotovo dvije godine, a nakon početnog razdoblja sa splitskom skupinom uključen je u pokretanje skupine u Kninu, gdje je preuzeo i ulogu voditelja.
U zajedništvu s drugim muškarcima vidi prostor za osobni rast, molitvu i preispitivanje odnosa prema drugima.
"Najbitnije je zajednička molitva, zajedničko druženje i zajedničko koračanje s Marijom prema Isusu", kazao je.
Govorio je i o počecima javne molitve krunice u Kninu.
Ideju je, kaže, dugo nosio u sebi, ali isprva nije očekivao da će upravo on biti osoba koja će je pokrenuti.
Nakon jedne mise zaključio je da mora napraviti prvi korak.
Uz blagoslov župnika skupina je počela izlaziti na trg i javno moliti krunicu.
Nakon godinu ili dvije uvidio je, kaže, da za daljnji razvoj nije dovoljno samo okupljanje, nego je potrebna formacija, struktura i određena pravila.
Tako je započela i skupina Marijinih ratnika u Kninu.
"Prijatelji su mi još u starom svijetu kriminala i droge"
Možda najsnažniji dio njegova svjedočanstva došao je pred kraj razgovora, kada mu je postavljeno pitanje što bi rekao ljudima koji misle da je za njih sve završeno i da se više ne mogu promijeniti.
Teskera se tada ponovno vratio vlastitoj prošlosti.
Kazao je da svojim životom želi svjedočiti kako promjena nije nemoguća.
"Kako je Bog učinio u mom životu, tako može učiniti čudo u svačijem životu", rekao je.
Posebnu poruku uputio je osobama koje se još uvijek bore s drogom, kriminalom i drugim problemima.
"Brate, sestro, ti koji ćeš gledati ili slušati, samo učini taj jedan korak. Odvaži se, ne boj se. Budi hrabar", poručio je.
Dodao je da se ljudi koji žele izaći iz takva života trebaju obratiti nekome kome vjeruju i zatražiti pomoć.
"Sam sam osobno uvijek na raspolaganju svakome, i svojim prijateljima i bližnjima koji su još ostali u tom nekom starom svijetu kriminala, droge ili bilo kojih problema. Uvijek postoji izlaz", rekao je.
Teskera pritom ne tvrdi da je put jednostavan.
"Nije lako, ali treba krenuti", zaključuje.
Za njega je taj prvi korak počeo 2019. godine, jednoga jutra u Kninu, s ruksakom na leđima i odlukom da pješice krene prema Međugorju.
Nije, kaže, tada znao kamo će ga taj put odvesti.
Danas tvrdi da je upravo ondje počeo njegov novi život.
