Hodočasnici su bili u grupama iz različitih država svijeta u kojima njihov Savez djeluje: hodočasnici iz Južne Amerike (El Salvador, Rio de Janeiro, São Paula, Paname), Kanade, te grupe iz Poljske i Italije.
Za vrijeme boravka ovog hodočašća članova pokreta „Savez Milosrđa“ u Međugorju, imali smo priliku porazgovarati s jednim od osnivača ovog Božjeg djela, ocem Enricom Porcu. On nam je na početku pojasnio kako je došlo do osnivanja Saveza i koja je njegova misija:
Crkveni pokret Aleanza di Misericordia (Savez Milosrđa) je nastao u Brazilu u gradu São Paulo 2000. godine, a osnivači su troje Talijana: o. Enrico Porcu, o. Antonello Cadeddu i Maria Paola Olla (preminula od raka, sa 42 godine). Oni su se, osjetivši Gospin poziv na pokretanje jedne velike zajednice koja bi se brinula za najpotrebitije (njihove tjelesne potrebe, ali još više duhovne potrebe spasenja duše i obraćenja) odlučili na četrdesetodnevni post i molitvu, nakon kojih su još jasnije 1. siječnja 2000. rekli svoj „DA“ Mariji, Majci Crkve i milosrđa: bilo je to rođenje „Saveza Milosrđa“, od tada crkvenog pokreta, koji okuplja svećenike i laike, muškarce i žene, u celibatu i u braku, koji se sjedinjuju u istoj karizmi na različite načine i na različitim razinama.
Dana 15. kolovoza 2005. (svetkovina Velike Gospe), Claudio Hummes, tadašnji kardinal nadbiskup São Paola u Brazilu, odobrio je statut Pokreta kao privatne udruge vjernika: „Savez Milosrđa“.
Poslanje Saveza Milosrđa je postati živim izrazom milosrdne ljubavi, koja teče iz srca našeg Boga kroz njegovu Crkvu, prema najsiromašnijima, u materijalnom i duhovnom smislu.
Poziv je to na život molitve i djelovanja, evangelizacijsko djelovanje i promicanje vrijednosti ljudskog života. Kako bi ovo poslanje bilo moguće, evangelizacije se dijele na: Pokret mladih i Pokret odraslih, koji zajedno promiču kerigmatske i karizmatske susrete obraćenja usmjerene na one koji su daleko od Crkve ili kojima je potrebna unutarnja obnova.
U isto vrijeme, Misija razvija akcije za pružanje stvarnih prilika za reintegraciju u društvo marginaliziranim osobama: beskućnicima, stanovnicima favela ili ugroženim osobama. Važno je spasiti im živote i dati im novo dostojanstvo. Na poseban način u Brazilu je veliki problem beskućništva, ljudi koji žive skoro pa na ulici, koji onda zapadaju u probleme s drogom, prostitucijom…
Susret s Vickom i Gospina poruka
O. Enrico Porcu posvjedočio je kako su najveću potvrdu za svoj rad dobili od Gospe u Međugorju. Rekao je kako ga je nakon dva mjeseca djelovanja u Brazilu, u gradu Belo Horizonte jedna organizatorica hodočašća pozvala na hodočašće u Međugorje. Rekao sam tada da ne mogu ići jer smo tek počeli sa prihvaćanjem siromaha u našu kuću. Ali ona je insistirala: „Ma ti si rekao da je Gospa osnivačica vašeg pokreta, zato se ti pobrini za Gospu, a ona će se pobrinuti o Pokretu.“
I tako sam u travnju 2000. krenuo s potpunim povjerenjem. Na aerodromu u Splitu smo susreli drugu grupu hodočasnika koji su također putovali u Međugorje i tu smo se malo upoznali. Sutradan po dolasku u Međugorje, javio mi se jedan hodočasnik iz te grupe koji je kazao kako su oni imali priliku susresti vidjelicu Vicku i da su joj govorili o pokretu „Savez Milosrđa“. Na to im je Vicka rekla: „Ja njih već poznajem, jer mi je Gospa dala poruku za njih!“ I pitali su o. Enrica želi li se susresti s Vickom.
Tako su dogovorili susret, iako je o. Enrico bio jako skeptičan da o njihovom pokretu koji je nastao prije nepuna četiri mjeseca u Brazilu, već znaju ovdje u zabitoj Hercegovini!
Prije susreta s Vickom o. Enrico i o. Antonello pitali su se što da upitaju Gospu, pa su se dogovorili da će je pitati da li je njihov Pokret doista Božje nadahnuće i kako trebaju početi djelovati? Kad su došli, Vicka im je odmah rekla: „Gospa vam je rekla: najprije molite, molite, molite. I nemojte sumnjati, Savez Milosrđa je nastao po Božjoj volji. Vi molite, činite korak po korak – kad obojica imate istu jasnoću što trebate učiniti, vi učinite. Ako imate ikakvu sumnju, pričekajte i još više molite.“
Nas dvojica smo nakon ovih riječi ostali u šoku, jer je Gospa bez da smo išta pitali, zapravo odgovorila na naša pitanja. I još više, kako smo obojica u mladosti bili članovi zajednice Fokolarina, Chiara Lubich je često znala ponavljati: „Bolje je napraviti nešto nesavršeno u zajedništvu, nego savršeno u nejedinstvu“, dakle to je za nas bilo pravilo kojeg smo se već držali, a sada nam ga je Gospa opet ponovila i dala nam još jednu potvrdu i sigurnost.
Veliki vjetar u leđa nam je bila ova spoznaja da je Gospa vidjela 'rađanje' našeg pokreta i da ga je potvrdila.
Trenutno je crkveni pokret „Savez milosrđa“ prisutan u gotovo 50 gradova u Brazilu i u 8 drugih zemalja (Portugal, Italija, Poljska, Belgija, Venezuela, Dominikanska Republika i Mozambik, SAD). Članovi su pozvani evangelizirati kako bi se preobrazili, nastojeći osigurati da svi evangelizirani postanu evangelizatori i svjedoci milosrđa. Socijalna i evangelizacijska djela usmjerena su na cjelovitu obnovu čovjeka, kako onih koji najviše pate, tako i onih koji još nisu pronašli pravi smisao svoga života u Kristu. Postoje različiti oblici služenja u Pokretu: oko 300 članova stalno živi u različitim misijama zajednice, a oko 9000 članova živi u svijetu kao laici s položenim zavjetima pripadanja Pokretu.
„Pokret se doista trudi živjeti poslanje koje je naznačila sv. Faustina: Pretvarati grešnike u svece, koji će onda biti živi svjedoci Božjeg milosrđa. Tako radimo sa prosjacima, prostitutkama, ovisnicima, beskućnicima… Kad oni osjete Božju milost, postaju gorljivi svjedoci onoga što su i sami iskusili besplatno. Tako se ispunja ono Isusovo proročanstvo da će posljednji biti prvi, a prvi posljednji. I da će nas grešnici i preljubnici preteći u Kraljevstvu Božjem.“ – zaključio je o. Enrico.
Paula Tomić
