Organizatorica oba hodočašća je gospođa MARIJA KALMAR koja već 13 godina dovodi hodočasnike iz Vojvodine u Međugorje. A razlog zbog čega se ova dva hodočašća nadovezuju jedan na drugi je samo praktične prirode – naime Marija je inače glavna sestra ginekologije i akušerstva u bolnici u kojoj radi već 31 godinu, a ovo je bio njezin godišnji odmor.
Ne želeći povesti jednu veliku grupu od 100 ljudi u kojoj bi se bilo teže orijentirati, radije se odlučila na dva termina sa pedeset ljudi, tako da se uistinu može posvetiti svakom hodočasniku. Jer kako Marija kaže, uvijek netko želi nešto pitati, tražiti pojašnjenje, želi ispričati neki svoj problem ili neko svoje iskustvo koje je doživio.
Marija je inače rodom iz Sente, polumađarica i poluhrvatica, iz obitelji u kojoj se govorilo i mađarski i hrvatski, tako da odmalena govori oba jezika. Nakon što je prvi puta došla u Međugorje 2003. godine s jednom grupom hodočasnika njezin život se promijenio na način da je odnos s Isusom postao živ, a molitva svakodnevna potreba. U početku je u Međugorje dolazila sama tražeći Gospinu i Božju pomoć oko nekih svojih osobnih problema. Putovala bi sama autobusom po noći, ovdje bi ostajala preko vikenda i onda se opet noćnim autobusom vraćala kući.
Za vrijeme hodočašća na kojem je bila u mjesecu kolovozu 2004. godine imala je jedno posebno iskustvo. Bio je petak i ona je postila o kruhu i vodi. Nakon silaska s Križevca, uputila se na fra Slavkov grob još se malo pomoliti. Bilo je tako vruće. Odjednom je začula čistim hrvatskim jezikom izgovorene riječi: „DOVEDI LJUDE!“ Začuđena se okretala tražeći izvor glasa, ali okolo nje nije bilo nikoga. I još jedanput čula je isti poziv: „Dovedi ljude!“ Ostala je začuđena razmišljajući o tim riječima.
Nakon povratka kući, za samo par mjeseci kolegice s posla su ju pitale, znajući kako sama često odlazi u Međugorje, da li bi ona njih povela kao grupu, budući da poznaje jezik? I istog trena, svjedoči Marija, na pamet su joj došle one riječi koje je u vrelini kolovoza čula kraj fra Slavkova groba: „Dovedi ljude!“ „I dan danas se naježim kad se toga sjetim. U početku pomisliš da ti to sebi umišljaš, ali onoga trenutka kad su me one upitale da ih povedem u Međugorje, bila sam sigurna da je ono što sam čula uistinu bio fra Slavkov poziv. Od onda se uvijek molim fra Slavku, tražim milost da mi pomogne i da preko mene, ako išta može, doprinese Gospinim planovima. Neka Gospa raspolaže sa mnom!“ – svjedoči Marija za portal medjugorje – info.com – te nastavlja:
„Što se tiče ova dva zadnja hodočašća, s prvim hodočašćem sam u ponedjeljak 3. svibnja jutro bila kod kuće, a navečer sam već kretala s drugom grupom. To su ipak 15 sati vožnje u jednom pravcu, a ja imam i djecu i unuke i posao, veliki je napor. Ali ipak ja nisam umorna. Osjećam veliku radost u srcu i želim da svi dožive Gospinu prisutnost i da osjete Božju pomoć u križevima koje nose. Posebno me raduje što je veliki broj hodočasnika i u prvoj grupi i u ovoj sada po prvi puta u Međugorju. I posebno me raduje što ima puno onih koji jesu vjernici, ali ipak još nisu upoznali Božju ljubav. Sigurna sam da će im ovo iskustvo donijeti neko novo sjeme. Gospa je uvijek tu i uvijek ima smisao svaki križ i borba.“ – zaključuje Marija.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
