Osjećao je i konkretno Božju zaštitu tokom ratnih dana te se prisjeća kako ih je jednom avion JNA jako bombardirao da je bio siguran kako će ih sve pobiti, ali na kraju ispalo je da je pogađao mjesto gdje ničeg nije bilo. I dan danas ne zna razlog tome: je li to bio neki hrvatski pilot u redovima JNA koji je namjerno promašio ili je to bila neka greška.
„Bilo je puškaranja, imali smo dobar položaj, pa nije bilo poginulih među nama. Na rodnoj grudi i danas živim ja, moja tri brata i sestra.“ – kaže Jerko.
Na pitanje jesu li molili u ratu kaže: „O kad stisne, onda se moli znaš kako. Jedno smo vrijeme imali i misu i onda je bila puna crkva. Kad je nevolja – onda je Bogomolja!“ – zaključuje Jerko.
Navodi još jedno Božje čudo: U njihovoj župi je crkva posvećena Svim Svetima, i na oltaru se nalazi oltarna slika koja predstavlja Sve svece. Kako su počeli granatirati u tom pravcu, željeli su izvaditi sliku iz okvira kako bi je sklonili, međutim slika se nije dala izvaditi, makar su toliko pokušavali izbijati je iz okvira, da su je i oštetili. I kasnije nakon rata, kad su je htjeli renovirati, bez problema je izašla iz okvira. To im je bila baš Božja potvrda kako su Svi sveti željeli ostati s njima i štititi ih.
Sad kad vrati film unatrag, vidi kako je rat presjekao i njegov život i kako se cijeli život dijeli na vrijeme prije i poslije rata. Posljedice rata se osjećaju u narušenom psihičkom zdravlju, napetosti, agresivnosti, kad brzo planeš – i to su najviše osjetili njegova supruga i djeca i zbog toga mu je žao.
Bio je sudionik Duhovne obnove za branitelje i prošle godine, kada su bili samo njih četvero, a na ovu duhovnu obnovu ih je došlo jedanaestoro. Oduševljeni su svime i kaže da sad samo pitaju. 'Kad će biti dogodine?'
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
