Jednom se vraćao kući sa svoje svećeničke dužnosti. Bila je strašna olujna noć. Skrenuo je s prave staze i izgubio se. Satima je lutao, ali nigdje ni puta ni kuće. Posve iscrpljen, kada je izgubio gotovo svaku nadu u spas, utekao se Mariji. I gle čuda!
Nije prošlo mnogo kada je u daljini ugledao neko svjetlo. Uputio se prema njemu. Jedva živ stigao je u kuću iz koje je dopiralo svjetlo. „Da, velečasni, doista Vam je pomogla Majka Božja. U pol noći probudilo me dijete vikom: ‘Majko, upali svjetlo! Lijepa Gospođa kaže da moraš upaliti svjetlo!’ Mislila sam da dijete sanja i umirila sam ga. Ali malo kasnije opet je zavikalo: ‘Moraš upaliti svjetlo!’ Odgovorila sam mu da samo sanja. Međutim kada je treći put zavikalo isto, upalila sam svjetlo samo da ga umirim. Velečasni, to je svjetlo što ste ga vidjeli i što Vas je spasilo.“
