Prvi put je došao 1990., jer je na poslu čuo o Međugorju od jedne gospođe. Gosp. De Polo svjedoči: „Prvi put dolazim s petero ljudi. Nisam imao tada ni putovnicu, putovao sam preko Slovenije, ne znajući gdje se geografski Međugorje nalazi. Kad sam došao u Međugorje, nakon cijele noći vožnje odlazim na misu, a poslije i na Brdo ukazanja gdje sam iskusio velik, dubok mir. Dan poslije sam susreo fra Jozu Zovku i slušao njegovu katehezu, u kojoj je govorio o Gospi. U toj katehezi sam zapravo napravio pregled svoga života. I shvatio sam da nisam kršćanin, i pored činjenice što sam odlazio na misu svake nedjelje, imao sam dobar odnos u obitelji, na poslu, s prijateljima. Ispovjedio sam se i u toj ispovijedi je provrio duboki mir. S prijateljima sam podijelio iskustvo obraćenja nakon prvog susreta s Međugorjem. Po povratku iz Međugorja, počeo sam ići na misu svaki dan. U mome srcu osjećao sam da se želim ponovno vratiti”, kazao je gosp. De Polo koji je sa svojom obitelji i svećenikom kao duhovnim vodstvom ponovno došao u Međugorje: „Na tom hodočašću sam upoznao prijatelja Pierra koji mi je bio veliki učitelj u organizaciji hodočašća. I dobio sam veliku milost, počeo sam sa suprugom moliti i odlaziti na misu.
Nisu prošla ni 2 mjeseca i već sam išao u Međugorje. Započeo je rat. Preko Pierra, dobili smo iz jednoga mjesta blizu Splita obavijest da je bilo 15 000 izbjeglica koji nisu imali ništa za jesti. Rekao mi je da se treba organizirati i pomoći ljudima. Shvatio sam da Božja providnost zaista postoji jer smo u roku od tjedan dana skupili novac. I organizirali smo prvi šleper s humanitarnom pomoći. Vidio sam kako Gospa nalazi prave osobe na pravom mjestu, i napunili smo kasnije 30 šlepera pomoći. Nakon završetka rata, osjećao sam potrebu dolaziti u Međugorje. Obećao sam da ću širiti Gospinu poruku. I svakoga mjeseca pošaljem više od 4000 mailova, faksova, u tiskanom obliku širim poruke. I u Trevisu sam otkrio da ima jedna kapelica klanjanja. Išao sam svaki dan i s vremenom sam utemeljio trajno klanjanje s punomoći koju mi je dao biskup. Tada sam osjetio da trebam voditi ljude u Međugorje. Svake godine organiziram dvije skupine hodočasnika. Nakon hodočašća, nastavljamo duhovnim putem. Imamo svake subote noćno klanjanje, 24 sata. A svakog četvrtka 3 sata molitve: misa, krunica i klanjanje. Sve to je plod Međugorja”.
