O svome iskustvu Međugorja Dorijan kaže: „Prvi put sam bio u Međugorju kao dijete sa svojim roditeljima 1987., ili 1988. Iz katoličke sam obitelji, već rano su mi roditelji usadili vjeru prema Majci Božjoj.
Susret s Međugorjem i s ovom pjesmom dogodio se prije 4 godine kada sam sa svojom obitelji hodočastio u Međugorje. Čovjek ide sa željom da zahvali, da bude blagoslovljen. Nisam nikada mislio da bi se meni trebalo dogoditi nešto posebno, ali to mi se upravo dogodilo prilikom hodočašća. Ja i supruga smo išli u crkvu pomoliti se Majci Božjoj. Tamo sam kleknuo, i počeo sam moliti. Osjetio sam toplinu, ljubav i nježnost koja se slijevala na mene. U tom trenutku mi je Majka prenijela poruku, zar ne znaš koliko te ljubim, zar ne znaš koliko te volim, zar sumnjaš u moju ljubav? Zaplakao sam od straha i neugode koliko je moja vjera malena. Sve moje brige, tereti, sve je palo, osjećao sam se rasterećeno. Kao da sam u svijetu potpune ljubavi, topline i nježnosti. Bilo mi je neugodno od pogleda ljudi jer sam plakao. Supruga je bila svjesna da se nešto događa. Odmah te iste večeri sam zapisao riječi Noćas sam Majko ispred tebe stao, ispred blagosti“, kazuje Dorijan koji je s bratom Alenom u sastavu Aledory i glazbom svjedoče svoju vjeru: „Trudimo se živjeti poruke Karljice mira. Ponekad uspijevamo, ponekad ne. Jako mi je žao što zbog brojnih obveza ne stignemo više puta doći u Međugorje“.
OVDJE možete čitati više svjedočanstava
