O njemu nisam znala baš ništa,a kamoli da je on tako poseban i moćan svetac. Čak ni njegovi spomendani nisu mi ništa predstavljali, osim jednog zanimljivog događaja prije tri godine, kada je bratova žena ostala trudna i trebala roditi. Moj brat je sinu htio dati neko moderno ime, a ja bila uporna da se zove Josip, jer ipak je blizu 1.5. blagdan svetog Josipa radnika. Moj nećak je dobio ime Josip i krstio ga je svećenik imenom Josip. Nakon toga, sveti Josip je i dalje za mene bio velika nepoznanica, sve do prošle godine kada sam odlučila ići na vikend u samostan kod karmelićanki.
Razmišljala sam o tome kako bi voljela izmoliti devetnicu za taj odlazak i boravak tamo. Razmišljala sam, da li da molim devetnicu Gospi Karmelskoj ili Duhu Svetomu. Moja prijateljica mi je rekla da molim devetnicu sv.Josipu, jer ipak samostan nosi njegovo ime.
Vikend kod sestara karmeličanki bio je prekrasan, proveden u molitvi, razmatranju, toliko divan da mi se život naglo promijenio kada sam se vratila doma. Sjećam se kako me je jedna sestra pitala: "Reci mi što znaš o sv.Josipu?" Samo sam se nasmijala i rekla: "Mi se tek upoznajemo:", njezin blagi smiješak i trenutak šutnje i rečenica: Ah, sveti Josip je divan!" potakli su u meni želju da ga više upoznam.
Nakon toga sam došla do jedne knjige "SKRIVENO DJETE MEĐUGORJA", u kojoj ima jako puno svjedočanstva o njemu i ostala sam iznenađena. Nisam mogla vjerovati da je sveti Jospi tako veliki zagovornik, on koji je za mene bio samo figura i ništa više.
Nedugo nakon toga došla sam i do 30-dnevne pobožnosti svetom Josipu i slušala tolika svjedočanstva o njemu da sam ga toliko zavoljela…
Razlog zašto vam ovo svjedočim je moja mama. Od kada znam za sebe, ima problema s alkoholom i puno toga smo ružnoga i tužnoga prošli s njom. Kada sam se ja prije 8 godina obratila i upoznala živoga Boga i ona je počela ići redovno u Crkvu, na ispovjedi, moliti se, ali taj crni ju je uporno proganjao i svako malo ona bi pala i posustala. Koliko god sam s njom probala razgovarati, moliti se za nju, kao da nije bilo pomaka. Kada bi se nakon par mjeseci vratila kući s mora, ona bi me već na vratima dočekala vidno alkoholizirana, došlo bi mi da uzmem kofer okrenem se i odem.
Toliko sam se mučila da ju zagrlim u takvom stanju. Tolika odbojnost od nje,ljutnja…sve je to bilo jače od nje. Jako sam željela biti uz nju ali me nešto me uporno odbijalo od nje. Kada je bila čista, bila je druga žena. Bila je mama, puna razumijevanja, ljubavi, moja najbolja prijateljica. No, kada je bila pod utjecajem alkohola, ja sam doslovno bježala od nje, spuštala joj slušalicu na telefonu i to je trajalo godinama.
Sve je to trajalo do ove godine, kada sam zamolila svoju prijateljicu da moli sa mnom devetnicu svetom Josipu za moju mamu. Mami sam isto rekla da moli, na moju nakanu, tako da nije nije znala da moli za sebe.
Stigla sam kući na dan uči blagdana svetog Josipa. Kada mi je otvorila vrata, ona nije mogla stajati, bila je izobličena. Rekla sam si: "Ne, to nije istina!" Sjela je na krevet i prvi put u svom životu sam došla do nje i zagrlila je u tom stanju. Ona je počela plakati kao djete. Pokušala sam ju smiriti i poslala u krevet jer smo sutradan trebali ići u Karmel na svetu Misu. Kada sam se ujutro probudila i spustila se kod nje i tate, mislila sam da imam noću moru. Ona nije izgledala na moju mamu, ona je bila kao mrtvac, nije mogla gledati, stajati, nismo mogli ići u Karmel. Ja sam ju zamolila da ode leći, no bunila se, svađala se. Uzela sam svog nećaka i otišla s njim u grad.
Oko podne me tata nazove i kaže da dođem kući, jer se mama srušila u kupaonici. Kada sam došla kući, došla sam do nje. Spavala je u krevetu, kao mrtva, gledala sam ju, otišla sam u svoju sobu i počela moliti krunicu. Čim sam počela kao da me nešto podiglo došla sam do svoje mame, kleknula uz nju jednu ruku držala sam na njoj drugom prebirala zrnca krunice i plakala. Nakon toga sam ju blagoslovila svetom vodom, ljubila, grlila, milovala, PRVI PUT U ŽIVOTU SAM TO NAPRAVILA. Govorila sam joj da ćemo se skupa boriti protiv toga, da je neću napustiti predala ju u srce Isusovo i Marijino.
Ona je popodne počela dolaziti sebi, bila sam uz nju, plakala je, grlila sam ju kao da je malo dijete. Nakon toga dana, nakon dana posvećenog svetom Josipu, moja mama je druga žena.
Prije par tjedana bila u svatovima i bojala sam se da će joj to biti prilike da posegne za alkoholom, ali kada me je tata nazvao sav sretan i rekao mama ti nije ništa htjela piti, bilo mi je jasno SVETI JOSIP JE IZMOLIO OSLOBOĐENJE ZA MOJU MAMU i u to me nitko ne može razuvjeriti. Ja čvrsto vjerujem da je moja mama slobodna, i kažem MOJ BOG JE MOČAN, MOJ BOG UNIŠTAVA SVAKO ZLO, MOJ BOG SPAŠAVA I OSLOBAĐA, NE KADA JA HOĆU I ŽELIM, VEĆ KADA ON KAŽE DA JE VRIJEME.
Znam da bude teško, znam da nije lako živjeti u ovom ludom svijetu, i znam da se mnoge obitelji svaki dan suočavaju s ovim ovisnostima, ali ja vam vam kažem može se ići dalje, samo molitve, vjerujte i ljubite takve osobe, onako kako ih Isus ljubi.
Vidite koliko je trebalo da moje srce prepozna trpećeg Isusa u mojoj mami, da ga zagrli, ljubi, miluje. Godine su prolazile ali nisam odustala, nisam jer kako mi je jedan karmelićanin rekao: "NIKADA NE GUBI VJERU ŠTO GOD BUDE, VJERUJ." I nema druge nego moliti i vjerovati,jer nema toga zla koje je jače od Boga, nema!
SVETI JOSIPE, TI VELIKI STRANČE U MOME ŽIVOTU, KOJI SI BIO TAKO SKRIVEN MOME SRCU. HVALA TI NA MOĆNOM ZAGOVORU, HVALA TI ŠTO SI ČUO MOLITVU ŽALOSNE KĆERI ZBOG SVOJE MAME. HVALA TI ŠTO SI STAO PRED BOGA I MOLIO ZA NJU! I nema dana, a da ti se ne posvetim, i nema osobe koji nisam stavila pod tvoj zagovor. Dok budem disala, svima ću pričati i svjedočiti tvoje zahvate u mome životu. HVALA TI BOŽE, NA SVETOM JOSIPU!
