U Međugorju su bili jedanaest dana, a njihovo hodočašće je istodobno bilo i jedna mala duhovna obnova za sve.
Svakoga dana hodočašća su svako jutro u 7 sati išli na molitvu krunice na Brdo ukazanja, zatim bi imali jednu katehezu koju bi im držao don Marcelo te misu, a nakon toga bi išli na različita mjesta poput Majčinog sela, posjet Mirjani, posjet Cenacolu, posjet Mostaru, posjet Sarajevu, posjet Širokom Brijegu, posjet Tihaljini. Navečer bi pratili večernji molitveni program u župi.
Zadnjih deset godina njihov Centar za Mir organizira barem jedanput godišnje hodočašće u Međugorje. Tokom hodočašća žele upoznati mjesto s kojeg su potekle Gospine poruke, žele ih naučiti živjeti i onda u Uruguayu žele biti Gospini apostoli širenja Međugorske poruke preko organiziranja duhovnih obnova, publiciranja knjiga o Međugorju i knjiga pokojnog fra Slavka Barbarića. Žele pružiti mogućnost svima onima koji ne mogu putovati u Međugorje, da mogu i kod kuće upoznati Gospine poruke. U svom Centru imaju i malu knjižnicu u kojoj imaju puno knjiga o Međugorju i sve fra Slavkove knjige, tako da svi oni koji žele mogu ih posuditi i čitati. Prvi koordinator Centra za mir u Uruguayu jako je volio fra Slavka, pa je nabavio sve ono što je povezano s njim.
Svi dolaze iz samog Uruguaya, a to je jako daleko. Praktično imaju dva dana puta. Prvo imaju let avionom od Montevidea do Madrida koji traje 12 sati. Nakon toga u Madridu čekaju 8 sati (za to vrijeme obiđu centar Madrida i imaju svetu misu), i onda imaju tri sata dugačak let od Madrida do Splita, te od Splita autobusima se voze tri sata do Međugorja. Zahvaća ih i vremenska razlika od šest sati, tako da je i to dodatni napor za tijelo. Zbog toga im hodočašće traje tako puno dana, jer im se za manje ne isplati putovati. Ipak, unatoč svom naporu, hodočasnici su jako zadovoljni. Osjećaju mir, radost, ljubav i vraćaju se kući ispunjenih srca.
