Inače se bavi trgovinom prehrambenih proizvoda, a već 22 godine živi ovaj apostolat širenja međugorske poruke: organizira hodočašća u Međugorje i u druga Marijanska svetišta u svijetu.
Alejandrovo obraćenje je vezano za jedno hodočašće u Međugorje, kada je 2000. godine prvi puta došao u Međugorje organizirajući dolazak jedne grupe svećenika na duhovnu obnovu za svećenike. To iskustvo tih dana provedenih u Međugorju duboko su ga dotakli. Posebno milosno vrijeme koje je osjetio na Brdu ukazanja i u Crkvi z vrijeme klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Tada je prije dolasku u Međugorje imao puno očekivanja, posebno materijalnih jer se tek bio oženio i imao je ekonomskih problema. Na putu za Međugorje u avionu, sjedio je do jednog franjevca iz ove provincije koji ga je pitao ide li u Međugorje i ako ide, da može pitati Gospu sve što želi! I tada je pomislio kako dakle može od Gospe pitati da mu providi jednu obiteljsku kuću.
O tome Alejandro kaže: „Kada sam došao na Brdo ukazanja, u osobnoj molitvi tražio sam od Gospe da mi preko moga posla pokloni kuću za moju obitelj. Ta dva sata molitve protekla su kao u nekakvoj ekstazi u kojoj uopće nisam bio svjestan vremena koje je proteklo. Tek me zvuk crkvenog zvona probudio iz ekstaze i pozvao me na svetu misu u župu. U crkvi je sve bilo puno, pa sam otišao na crkveni kor. Sudjelovao sam na krunici, svetoj misi i klanjanju. I za vrijeme klanjanja također sam ušao u to nekakvo stanje duboke smirenosti i ekstaze, slično onom koje sam doživio na Brdu ukazanja. Trgnuo sam se iz tog stanja kad je već sve bilo završilo i kad su svi otišli.
Ova dva iskustva dubokog unutarnjeg mira, pokazali su mi pravu istinu: ja sam tražio materijalnu kuću za svoju obitelj, a Gospa mi je pokazala da moja prava kuća nije ovdje na zemlji, nego da je ona na Nebu. To su mi posvjestila ova moja dva kratka iskustva Neba na zemlji! I ta iskustva su me zauvijek promijenila.“ – svjedoči Alejandro.
